Palio je cigaretu za cigaretom, besciljno lutao oko Parka mladeži. Ćiri Blaževiću teško je pao poraz Zadra od Splita, teško mu je pala spoznaja o svim limitima njegove momčadi. Autobus s igračima je stajao, tekla je petnaesta minuta kašnjenja, policijska pratnja ispitivala je kad se može krenuti. A Ćiro je dao naredbu – stop!
– Autobus ne kreće dok igrači ne dobiju voće – bio je odlučan trener svih trenera.
I ta spoznaja da su igrači trebali putovati kući bez obroka pogodila ga je kao i poraz na travnjaku.
– Stali bismo na nekoj benzinskoj pumpi – objašnjavao je Ćiri profesor Josip Bajlo.
– A što će ondje kupiti, sendviče? Ne, bez voća ne idemo. Pa zadnji put jeli su u dva poslijepodne – govorio je odrješito Ćiro.
Odmah je u akciju krenuo njegov sin Miro. Zajedno s obiteljskim prijateljem, uglednim splitskim odvjetnikom Ivom Smrkom, Blažević junior sjeo je na motocikl i odjurio do obližnje voćarnice. Za petnaestak minuta vratili su se s velikom kutijom punom voća. Kupljene su 22 banane, 22 naranče i 22 jabuke, momčad je dobila vitamine i tek tada je Zadar krenuo kući. Igrači su slasno smazali sve što im je Ćiro priredio. Stao je na njihovu stranu u tom trenutku, uvijek je bio takav prema igračima. Ali, Weitzer, Jerbić, Hrgović i društvo tek sada moraju znati što ih čeka.
Ćiro će im prirediti pakao ponove li još jednom onako mlaku predstavu kao što je bila ona protiv Splita. Odnosno, neće im to više nikada pasti na pamet. Već ovaj tjedan Ćiro će ih srediti. Najprije ih je "vitaminizirao", a sad ih čeka "galvaniziranje".
Ćiro,legendo.