ZAGREB - Posljednjih dana Miroslav Blažević večeri provodi kartajući belu. Ta ga omiljena zagrebačka kartaška igra jako zaokuplja, može se pohvaliti i nekim dobicima, no kocka i alkohol nikad nisu bili njegov izbor. U životu je doživio mnoga razočaranja, jedno veliko potkraj proteklog tjedna. Već je odjenuo trenirku bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije, no u posljednji trenutak su mu je skinuli.
- Sve je već bilo dogovoreno, cijeli Izvršni odbor NSBiH rekao je "da", no politika je rekla "ne". I još jedanput sam se uvjerio da si netko može samo utvarati da politika ne kontrolira sve, pa i sport.
* Prvi put bez rezervne varijante
Nije skrivao razočaranje.
- Odbio sam neke ponude, u Kijevu su mi nudili iznimne uvjete, no predsjedniku tamošnjeg saveza rekao sam da sam dao riječ čelnicima NSBiH.
U pregovorima s čelnicima NSBiH nije bilo problema, gotovo svi nogometaši bili su za Ćirin dolazak, no oponenata je bilo izvana. Nekoliko trenera diglo je glas protiv.
- Uvijek će netko biti protiv. Na kraju su svi bili za moj dolazak, no ipak je presudila politika.
Na kraju, možda je i bolje tako.
- Vidno je da sam na kraju imao sreću što nisam otišao. Neki neupućeni ljudi rekli su mi - tko ih šiša, no ne možete protiv aparata. Uostalom, da nije bilo politike niti Dinamo, odnosno tadašnja Croatia ne bi bila tako moćna.
Trenutačno uopće nije zainteresiran za sport.
- Bez politike neće ići, niti će naš sport biti jak.
U Teheranu je ponuda bila sjajna (milijun dolara za godinu dana), no Ćiro nije izdržao.
- Tamo sam se jako iscrpio, proživio sam tešku godinu, i usprkos toj privrženosti, moje je razočaranje bilo ogromno jer nisam uspio. A radio sam bolje nego igdje, i angažman Ivankovića, moga dragog asistenta, potvrda je što smo tamo učinili.
Nakon 35 godina, Blažević trenutačno nema ponudu.
- Prvi sam put na odmoru, a to je najteži oblik umora.
U životopisu će mu susret sa SRJ i teheranska epizoda ipak ostati mrljice.
- To je neizbježnost ove profesije. Utvarao sam si da sam trener koji ima sreće, no onda se dogodi Jugoslavija, nakon toga i Teheran, u kojem je ipak bilo i onih drugih stvari na koje ne možete utjecati. Sreća je putnik koji stalno kruži i nikad ne znate na čija će vrata pokucati.
Priznat će da je prvi put ostao u vakuumu.
- Nikad u karijeri nisam dobio otkaz, nikad, kao sad, nisam bio bez rezervne varijante.
- Ni u Francuskoj?
- Znate, sve su to priče, no dok vas predsjednik ne pozove, to nije ozbiljno. Ovaj naš poziv nije posao, nego avantura, stoga ću dati savjet mlađim kolegama, nikad ne smijete dati otkaz dok nemate klub, jer s ulice vas nitko neće.
Novi dopredsjednik Dinama Zdravko Mamić otkrio je da će pokušati u Maksimir dovesti sve one koji mogu pomoći, naravno da vas nije zaboravio.
- Vjerujem u postojeću garnituru, Mamić i Zajec su sposobni da klub odvedu na put koji navijači priželjkuju.
Bez vas?
- Ma ja već imam godina, iako se ne osjećam staro, no oni su mladi ljudi s vizijom. Kako sam dobar s obojicom, uvijek mogu pomoći savjetom.
Navodno, ta je ljubav "obogatila" Mamića za sat vrijedan 20.000 DEM?
- Nije istina, sine, Mamiću ne treba bogatstvo, dovoljno je bogat i bez mojih darova. Ako već želite istinu, nedavno sam mu darovao sat vrijedan 20.000 eura!
- Dinamo se nalazi u najtežoj situaciji od osnutka, prijeti mu stečaj...
- Mislim da sve u budućnosti vodi prema kupnji kluba, to je jedini način da klub opstane. No, ponavljam, politika se mora za njega zanimati.
* Prestar sam da bih ulagao u Dinamo
- Biste li uložili svoj kapital u najdraži klub.
- Ma, ja moram biti svjestan svojih godina. Klub treba ostaviti perspektivnim i mlađim ljudima.
Nerijetko se spominje i dolazak u Hajduk.
- Svako malo se to provuče, no ne bih se mogao veseliti Bilićevu posrtanju, kako bih mogao biti protiv onih koji su mi važniji od mene samoga, protiv Štimca, Bilića, Asanovića...
Posljednjih dana Ćirino ime povlači se po crnim kronikama.
- To je nevjerojatno, kako se sve lijepi za mene, kako se svaki moj korak pomno prati. Najprije ta pumpa, pa krađa. Nadam se da će mi vratiti to Tuđmanovo pismo, to je ipak intimna stvar.
Ćiro se na kraju vidi na nekom drugom kontinentu.
- Dojadio sam ovdje svima.
No, i da ode na Mjesec, zna da bi ga mediji pronašli.
- Jako sam sretan radi toga, jer tome svaki čovjek teži, publicitet je ipak sklon onima koji su nešto napravili, uspjeli. No, volio bih da me malo zaboravite - završio je ne odveć raspoloženi Blažević.
Razgovarao: Igor Flak