Bila je to klasična pljačka. Došli su i oteli Diega, nije ih bilo briga što se može ozlijediti, što je premalen i nespreman otići. Nikad im to neću oprostiti – otkrio je Francisco Cornejo, prvi trener Diega Armanda Maradone, u knjizi “Cebollita Maradona” iz 2001., koja bi u doslovnom prijevodu značila Luk Maradona jer Mali lukovi (Los Cebollitas) bilo je ime momčadi u kojoj se ponajbolji nogometaš u povijesti pokazao Argentini i lansirao u orbitu.
Nogometni put Malog Zelenog ponovno je u prvom planu zbog utakmica madridskog Reala i Napolija u Ligi prvaka. Pojavio se na prvoj, na Santiago Bernabéuu, ali nije pomogao igračima na terenu. Kraljevi su slavili 3:1 i vrlo su blizu prolaza u četvrtfinale.
Čudesan od prvog dodira
Kao nogometaš nije imao prilike u svom voljenom Napoliju igrati protiv Reala, ali u dresu Barcelone i Seville jest, a zabio je samo jednom – tijekom el clásica koji je Barca izgubila 1:2 25. veljače 1984.
No to su već bili njegovi zvjezdani trenuci, sami uspon nešto je nepoznatiji i trener Cornejo, koji je preminuo 2008., ponešto ga je približio.
– Diego je igrao za nas (Los Cebollitas) četiri godine, a stigao je kao desetogodišnjak. Bio je glavna zvijezda i razlog zašto smo bili nepobijeđeni u 140 utakmica zaredom. Znao sam da ga neću moći dugo zadržati, znao sam to još kad sam ga gledao kao osmogodišnjaka i mislio da sanjam. Bio je nevjerojatan, neizbrušeni dijamant, koji je vještinu pokazivao na ulici. Trebalo mi je neko vrijeme da uvjerim njegove roditelje da mi dopuste trenirati ga, obećao sam pokriti sve troškove i popustili su. Sljedeće četiri godine bile su čudesne – kazao je Cornejo. Ipak, Mali lukovi bili su filijala većeg Argentinos Juniorsa, koji su 1974. željeli pripremiti Diega na prvu momčad. Nije još napunio ni 14 godina, a direktor Argentinosa Hector Mazzoni već je inzistirao da postane dio prve momčadi.
– Jedino što sam uspio u svom ljutitom ispadu bilo je uvjeriti ih da moraju pričekati neko vrijeme. Pričekali su godinu dana i već s 15 godina debitirao je u seniorskom nogometu. Hvala dragom Bogu da ga nitko nije teže ozlijedio i da je izgradio karijeru kakva mu je bila zacrtana od prvog dana kad je dodirnuo nogometu loptu. Bilo mi je teško, osjećao sam se kao umjetnik kojem otimaju njegovo najvrednije djelo – otkrio je prvi Maradonin trener.
Prvu seniorsku utakmicu Diego je odigrao 20. listopada 1976. protiv Talleresa, nosio je dres s brojem 15, a igralo se pred 7577 gledatelja, iako danas stotine tisuća Argentinaca tvrde da su bili prisutni tom, pokazat će se, povijesnom događaju. Tako to uvijek biva, bilo da se radi o Maradoni ili prvim koncertima Beatlesa u zadimljenim klubovima Liverpoola. Utakmica je završila 1:0 za Talleres, a Maradona je igrao u drugom poluvremenu i već pri prvom kontaktu s loptom pokazao genijalnost. Braniču Juanu Domingu Cabreri gurnuo je kroz noge.
– Znao je da imam žuti karton i išao me isprovocirati. Uspio je, udario sam ga u bradu i sudac me isključio. Ali, mogu se pohvaliti da sam prvi igrač kojem je Maradona gurnuo kroz noge – prisjetio se desetljećima poslije Cabrera.
Nakon njega bile su stotine onih koji su doživjeli identičnu sudbinu, ali počeci su ono što ga je odredilo. Primjerice, Pelé je čekao pet mjeseci prije no što je dobio priliku zaigrati za Santos, a Maradona je odmah “bačen u vatru”. Prvi gol zabio je u šestom susretu, bilo je to protiv San Lorenza 14. studenog 1976.
Premalo u Boci
Da je s drugog svijeta, znala je cijela liga jer prije 20. rođendana zabio je 116 golova i ispunio jedan od snova potpisom za Boca Juniors, ponajveći argentinski klub. Ali, možda još koju godinu ne bi došao u njega da se nije dogodio jedan neoprostivi incident iz 1978., kad ga je César Luis Menotti izostavio iz momčadi za Svjetsko prvenstvo. Argentina ga je osvojila pobjedom nad Nizozemskom 3:1.
– Kad ga je otpisao, Diego nije mogao prestati plakati, stalno je ponavljao “Kako ću to objasniti ocu?”, a ja sam ga tješio govoreći da će odigrati još mnoga svjetska prvenstva. Nije baš pomoglo, ali što reći klincu od 17 godina u takvoj situaciji – riječi su sportskog novinara Carlosa Aresa.
Poslije je Maradona u autobiografiji naveo da je u tom trenutku shvatio kako ljutnju pretvoriti u motivaciju. I te kako je uspio. Samo, uvijek će žaliti što se odlučio napustiti Bocu već nakon 40 nastupa i 28 pogodaka. Ali, zov Barcelone i rekordna odšteta od 7,6 milijuna eura bili su nešto što se ne odbija.
Nije se pronašao u tom klubu, pritisak je bio žestok, a i Andoni Goikoetxea ga je žestokim startom na nogu udaljio s travnjaka na tri mjeseca. Stoga, nakon nepune dvije godine zov Napolija stigao je kao naručen.
U tom talijanskom klubu proveo je sedam godina, donio im je prva dva i jedina dva naslova prvaka Italije, jedan Kup, zabio je 88 golova u 188 nastupa i pretvorio Napulj u “malu Argentinu” jer navijalo se za Maradoninu nacionalnu momčad kad ju je predvodio do naslova prvaka svijeta 1986. uz famoznu Božju ruku i slalom kroz englesku obranu. Tim naslovom isprao je gorak okus lošeg nastupa iz 1982., a u njemu je pronašao utjehu i za poraz u finalu 1990...
jedan od najboljih igraca po meni