Hazarderski, ali i zadivljujući i frajerski potez engleskog izbornika Garetha Southgatea bilo je uvođenje u igru, na otvorenju Europskog prvenstva, golobradog Judea Bellinghama, klinca od samo 17 godina i 349 dana.
Taj lepršavi mladić iz Stourbridgea tako je postao najmlađi engleski nogometaš koji je zaigrao na Euru. Možete li se sjetiti da je neki 17-godišnjak ikada zaigrao za Hrvatsku na velikom natjecanju? Ne možete, jer nije.
U tom smislu pojava 19-godišnjega Joška Gvardiola u našoj reprezentaciji čini se kao eksces, nešto što će se zaista pamtiti, jer takav dragulj doista odavno nismo imali. Međutim, nastavimo li se u analizi ove spektakularne revije na Wembleyju baviti godištima pojedinih protagonista s naše strane, onda stvari za Hrvatsku izgledaju doista obeshrabrujuće.
Naime, kao neoboriva činjenica i dalje postojano stoji da srce, dušu i mozak ove momčadi još uvijek predstavlja čovjek koji je duboko zagazio u 36. godinu. Po nogometnoj dobi on je naš Joža Manolić, a po znanju, mirnoći, lucidnosti, inventivnosti i nadasve želji, on je još uvijek – Zlatna lopta.
Jedini koji se u stanju oduprijeti zapjenjenim engleskim dobermanima, igrač čija lopta uvijek nepogrešivo pronalazi cilj i u kojega i suparnici i suigrači gledaju kao u božanstvo, s neskrivenim respektom i poštovanjem.
U analizi igre naše reprezentacije na indijanskom jeziku, u rubrici “kako su igrali”, pisalo bi: Luka Modrić – Onaj Koji Nema S Kim Igrati. U kontekstu perspektivnosti naše nacionalne momčadi, podatak da je 35-godišnjak jedini igrač bez kojega ne funkcioniramo ne može biti porazniji.
Kad smo već kod Luke, naš se kapetan izjednačio s Darijem Srnom postavši drugi hrvatski nogometaš u povijesti koji nastupa na svomu četvrtom Europskom prvenstvu.
Luki je ovo bio deseti nastup na završnom turniru, a rekorder Srna ima ih 12. S ovako živahnim Modrićem "još Hrvatska ni propala, mi je volimo". A bez Luke? Bože, čuvaj Hrvatsku!
E moj novin.aru ,ti si obicni smrdljivi gad