Marinko Čabo, 62-godišnji višestruki svjetski šampion borilačkih vještina, legenda je borilačkih sportova. Jedan od prvih kikboksača u Jugoslaviji u karijeri je imao 360 mečeva, od čega 71 profesionalni, i u svima je ostao neporažen!
Čabin razorni kroše nije zaboravljen ni danas kada u selu Jabuci nedaleko od Trilja vodi centar borilačkih vještina Mugendo u sastavu Karate kluba Cetinka Trilj.
Život na selu po svojoj mjeri
Čovjek kojega je svojedobno u svoj kamp u Londonu pozvao veliki Frank Bruno i kojemu je nuđen velik novac da se posveti boksu, odlučio se na život u svom selu i po svojoj mjeri. Trenira, pjeva, snima film o sebi i dobro se zabavlja. Još priželjkuje meč s Brankom Cikatićem, svojim najvećim rivalom iz 80-ih. Čabina je životna želja nokautirati Cikatića...
– Tri sam godine bio inicijator da se održi ta borba. Ali prije mjesec dana se okrenulo, sad se našao drugi inicijator, Cikatić me zvao par puta, nešto se ozbiljnije događa. Neću vam najaviti meč jer sam ga već najavljivao, a nije se održao, pa da ispadnem neozbiljan, ali reći ću vam što su mi rekli. Navodno se već zna da bismo trebali dobiti svaki po 100.000 eura, borba će se održati u velikoj dvorani u Splitu, vikend prije Božića. Cikatićev tim sad je u Njemačkoj i, ako potpišu, tog trena počinje velika propagandna mašinerija i priprema meča. Kada se to dogodi, znat ćete prvi – kaže Čabo.
– Dolaze predsjednici svjetskih borilačkih saveza, bit će to pravi svjetski šou. Nastupit će Thompson, Mate Bulić, Ivo Amulić, to su nam sve prijatelji... Cikatić je dovodio borilačka imena, a nije uspio postići glamur i šou, ali kad se sastanu Čabo i Cikatić, to će biti svjetska atrakcija. Mi imamo publiku od 10 do 80 godina. Doći će cijeli svijet! Zovu me ljudi iz Njemačke, odasvud i kada potpišemo ugovor, dobit ćete sve informacije – kaže Čabo.
Za borbu je, tvrdi, spreman, ako treba i sutra.
– Imam jak i opasan kroše i rekao sam mu, ako ga pogodim, da neće ostati na nogama. On je siguran i dobar, ima duge ruke, ali ja krećem u poludistancu i klinč, a ako ga pogodim krošeom, to mi je sigurna pobjeda – ističe. Za Cikatića kaže da čuje da se ozbiljno priprema.
– Pričali su da je bolestan, ali što onda, bolestan sam i ja. Ha-ha. Ne bi on najavio da će krenuti u to nepripremljen, poznajem ja njega. Po K-1 pravilima tri su runde i mislim da već sad to mogu odraditi na svoj način – pun je samopouzdanja Čabo. Razgovarali smo u Jabuci, u njegovu Centru borilačkih vještina Mugendo. Oko nas Čabini brojni pehari, vijenci i pojasevi kada je bio svjetski prvak u tri federacije – 1997./1998. i 2001.
– Svjetski sam prvak u profesionalnom kik-boksu i, što je najvažnije, prvi profesionalni kikboksački prvak. Da bih do toga došao, imao sam 360 mečeva. Bio sam amater, bio sam prvak bivše Jugoslavije, Hrvatske, Europe, pa svijeta i onda prešao u profesionalce. Onda sam bio u ful-kontaktu i kasnije kik-boksu i karateu. I kad sve skontam, prešao sam u profesionalce i osvojio naslov prvaka Europe, prvaka svijeta i ujedinio svjetske naslove, tri svjetska pojasa – govori Čabo.
U borilačkoj karijeri postigao je sve što se može postići. Priznaje da šampionski uspjesi nisu bili popraćeni šampionskom zaradom, a kada bi i zaradio neki veći iznos, novac se brzo topio.
– Najveću zaradu imao sam kad sam prešao u profesionalni boks 1985. godine. Tukao sam se u Berlinu. U četvrtoj rundi nokautirao sam jednog Talijana, dobio sam 72.000 maraka. Odmah sam dobio pola iznosa i s 10.000 maraka odveo cijelu reprezentaciju u bar da se dobro provede. Počastio sam ih, a tada se mogla kuća napraviti s 10.000 maraka. Što ću kad sam takav. Kad god sam vodio reprezentaciju, a vodio sam i profesionalne boksače, znalo se da ćemo na kraju potrošiti bar pola što smo zaradili – kaže smijući se Čabo.
Ne opterećuje se financijama jer novac je da se troši. Profesionalnu karijeru završio je spektakularno, u Düsseldorfu 2005. godine.
– U osmoj rundi pobijedio sam nokautom. To je bio 73. meč i 73. pobjeda u profesionalnom kik-boksu! – kaže o profesionalnoj karijeri Čabo.
Sva su mu vrata bila otvorena, zvao ga je i predsjednik svjetskog saveza, a to je bila samo jedna u nizu primamljivih ponuda.
– Nevjerojatno je koliko sam vezan uz ovaj kraj, svoje selo, grad, Dalmaciju i Hrvatsku... Svuda mi je drago otići, ali volim Jabuku – kaže Čabo i dodaje da nema ponuda koje nije imao, a jedna mu je ipak najslađa.
Ni ne znam koliko sam u braku
– Jedan ženska mi je rekla: “Marinko, provedi sa mnom mjesec dana, ići ćemo po cijelom svijetu, a onda okreni leđa i napiši ček.” Odbio sam – kaže Čabo, a primjedba da je vjerojatno bila neko strašilo navela ga je da nam otkrije pikanterije.
– O, kakva je ona bila. Bogatašica i nije nepoznata... Prije te ponude s njom sam proveo jednu noć nakon meča, a s obzirom na to kako smo se seksali te noći, ona je mislila da tako mogu 30 dana. Ha-ha...
Oženjen je, u sretnom dugom braku. Zato se kod Čabe nikad ne zna zafrkava li se ili je ozbiljan.
A priča je i doživljaja napretek.
– Mate Parlov bio mi je uzor. Bio sam veliki prijatelj s njim, bio sam gost kod njega sedam dana i to je bilo prežderavanje i opijanje. Pričali smo, zabavljali se, bila mi je čast biti mu gost. Kad smo mi sparirali, svi su bježali jer smo se mi stvarno tukli, bili smo luđaci... Nije to sparing, već tučnjava. To je bilo prije rata – nema kod Čabe uljepšavanja.
"Kruva bez motike"