Hrvati i Englezi u krizi: gdje su im treneri?

Osim trojice klokana, jednoga novozelandskog kivija i jednoga kondicijskoga trenera u stožeru Švicaraca, na SP-u u Južnoj Africi više neće biti niti jednoga službenoga predstavnika s hrvatskom putovnicom. Ni glavnoga suca, ni mahača, ni fizioterapeuta, ni oružara. Na žalost, ni – izbornika. Prvi put nakon 1994. godine. Četiri godine poslije Ćirina je momčad u Francuskoj osvojila broncu, a izbornikov šarm zlato.

Eto, i ovdje smo izgubili od onih s kojima se najviše volimo uspoređivati. Srbi u JAR-u imaju i svoju reprezentaciju, naravno, sa svojim trenerom, Radomirom Antićem, i još jednoga izbornika "pride", Milovana Rajevca u Gani.

U usporedbi sa SP-om 2006., Hrvati su na dvostrukom gubitku. U Njemačkoj smo imali Kranjčara s vatrenima i Branka Ivankovića s Iranom. Obojica su izletjela u prvom krugu, zajedno bez pobjede u šest nastupa, ali tada su hrvatski treneri na SP-u barem bili prisutni kvantitetom. Sada nema niti jednoga!

Što govori taj podatak? Na žalost, ono što Mamić tupi već godinama: hrvatski treneri odavno već nisu klase! Pa čak ni oni koji su se uz Zdravka nakrcali trofejima i s Dinamom tu i tamo pobjeđivali u Europi ne mogu voditi niti jednu ozbiljnu reprezentaciju, onu koja može na EP ili SP.

Na žalost, od svih aktivnih hrvatskih trenera koji su negdje bili izbornici (Kuže, Kranjčar, Ivanković, Tucak, Peruzović, Lončarević...), visok rejting jedini još uvijek drži Ćiro Blažević, a on više nema pravo nastupa ni za selekciju "U-75" jer je prestar. Neko vrijeme činilo se kako je Bilić europska trenerska avangarda, a onda se u prošlom ciklusu razotkrio na najokrutniji način uskrativši vatrenima priliku generacije. Zbog Bilića će Eduardo i Ćorluka možda ostati bez nastupa na SP-u, a Modrić samo na simboličnih 28 minuta protiv Japana i Australije...

Osim Ćire, Cice i Ivankovića, samo je još Mirko Jozić od Hrvata samostalno vodio reprezentaciju na SP, dakle ukupno samo četiri nastupa naših stručnjaka na 19 SP-a, a samo jedan srpski pustolov, Bora Milutinović, ima ih više – čak pet: s Meksikom, Kostarikom, SAD-om, Nigerijom i Kinom.

Još manje od Hrvata, koji i nisu nogometna velesila, na svoje trenere mogu biti ponosni – Englezi. Prvenstvo u Južnoj Africi bit će već treće zaredom bez ijednoga engleskoga stručnjaka, a posljednji Englez koji im je vodio reprezentaciju, Steve McClaren, bio je karikatura od izbornika.

Ne samo da nakon četvrtoga mjesta na SP-u 1990. s Bobbyjem Robsonom nemaju značajnijega uspjeha s reprezentacijom, nego engleski trener još nikada nije bio prvak u Premijernoj ligi, od 1993. godine, a posljednji Englez koji je osvojio domaću titulu bio je Howard Wilkinson s Leedsom prije 18 godina.

Engleze je na prethodna dva SP-a, u Japanu i Njemačkoj, vodio Šveđanin Eriksson, a sada Talijana Capella plaćaju 8,8 milijuna eura godišnje kako bi s neponovljivom generacijom, Ferdinand, Terry, Lampard, Gerrard, Rooney, dohvatio prvu medalju nakon 1966. godine. Ako ne uspiju s ovim trenerom i s ovim igračima, tko zna kada će!