HTS je morao bolje iskoristiti Pilića

Gotovo sedam godina nakon službenog oproštaja od profesionalnog tenisa, Goran Ivanišević samo za novo izdanje PBZ Zagreb Indoorsa vraća se iz igračke mirovine. Iako je do jučer njegov nastup zbog ozljede bio upitan, sada više nije.

– Igrat ću parove zajedno s Čilićem. Ozljeda stražnje lože i dalje postoji, situacija se nije popravila, no sada nema povlačenja. Ili će biti dobro, ili će mi otpasti noga. Zna se da sam najbolji kad me nešto boli. Nije mi bitno kad ću igrati, ionako nisam spreman – u šali će najveći hrvatski tenisač.

Je li ovaj vaš nastup povratak na mala vrata u profesionalni tenis?

- Nikako, na Senior Touru sasvim mi je dobro. Pet, šest turnira godišnje, to je idealna mjera. Vidim se sa starom ekipom, popričamo, zezamo se. Za nešto ozbiljnije trebalo bi znatno više trenirati.

Izbornik i Sjeverna Koreja

Thomas Muster sa 43 godine vraća se ATP Touru. Nedavno je izjavio da biste i danas mogli uspješno igrati među profesionalcima...

– Muster je 'životinja', on trenira pet i pol sati dnevno. Ja to nikad ne bih mogao. No, sigurno da bih, da se tomu posvetim, u parovima mogao imati dobre rezultate.

Osvojili ste Wimbledon, bili drugi tenisač svijeta, imate i naslov pobjednika Davisova kupa. Ima li nešto za čime žalite u svojoj karijeri?

– U moje vrijeme uvjerljivo prvi bio je Pete Sampras. Prijatelj mi je na DVD snimio velik broj mojih mečeva sa Samprasom i kada ih gledam, ne mogu se načuditi – ispoklanjao sam mu 50 posto naših mečeva, polufinala i finala velikih turnira, Grand Slamova. Nikad mi nije zahvalio na tome. U finalu Davisova kupa nisam igrao, no nisam ni trebao biti u Bratislavi. Ako za nečim žalim, to su možda dva finala parova na Roland Garrosu. Uvijek sam jako dobro igrao u paru, a to nikad nisam pretvorio u neki veliki naslov.

Velik dio tenisača iz vaše generacije danas su izbornici u Davisovu kupu, vi ste to prije pet godina odbili. Biste li se ipak jednog dana prihvatili te funkcije?

- O tome razmišljam kao i o Sjevernoj Koreji. Uostalom, bio sam već izbornik. Imao skor od 15-0. Doduše, u 'indijanskim' skupinama Davisova kupa, no računa se.

U prosincu ste prekinuli petogodišnju šutnju s Nikolom Pilićem, niste razgovarali još od izborničke krize s početka 2006...

– Ja se nikad nisam posvadio s Nikom, makar mislim da je tada neke stvari trebao napraviti drukčije. Nazvao sam ga nakon što je osvojio Davisov kup sa Srbijom i iskreno mu čestitao. Bilo mu je drago. Htjeli mi to priznati ili ne, on je fantastičan stručnjak i napravio je velike stvari. Sjećam se kad mi je za tada 14-godišnjeg Đokovića rekao "Ovaj će mali biti među pet najboljih ili ću si otkinuti j..a". Zna i znao je prepoznati talente. Velika je pogreška ljudi u HTS-u što ga nisu bolje iskoristili svih ovih godina. Mogli su bar u Nikinu Akademiju slati naše mlade igrače koji bi se ondje sigurno bolje razvijali – smatra Goran i dodaje:

– Najviše mi smeta što nismo bolje iskoristili taj naslov u Davisovu kupu. Tenis je kod nas od te 2005. u stalnom padu popularnosti. A i dalje imamo vrhunske igrače.

Marin treba češće na mrežu

Jedno vrijeme bili ste u sukobu i s Mariom Ančićem...

– Nije to bio pravi sukob. Ja sam mu samo zamjerio što se jedne godine nije pojavio na Zagreb Indoorsu jer mislim da je morao doći. Previše sam stvari u životu učinio za njega da bi tako postupio. Danas smo si dobri, vidimo se tu i tamo. On je velik igrač, posljednji Mohikanac servisa i voleja. Strašno je ovo što mu se događa, želim mu sve najbolje i da se vrati na Tour. Nadam se da će barem odigrati jedan ili dva oproštajna turnira.

Povremeno surađujete s prvim hrvatskim reketom Marinom Čilićem. Posljednjih desetak mjeseci njegova karijera stagnira.

– Marinu stalno govorim da treba igrati agresivnije, češće ići na mrežu, a mora poraditi i na servisu. Njegova je tehnika servisa nepravilna i odatle dolazi dosta problema. Mora popraviti koncentraciju na velikim turnirima, ima neobjašnjive padove u igri. On sada s ovom razinom igre može stalno biti između 15. i 20. mjesta na svijetu, no to nije odraz njegova talenta jer vrijedi za 'top 5'. Neću putovati s njim, Bob Brett je vrhunski trener i nitko drugi nije mu potreban.