– Padala je kiša i sada mogu u Gorski kotar u gljive – našalio se Ratko Rudić jutro nakon proslave zlata. Veseo i dobro raspoložen, bio je spreman odgovoriti i na neobavezna pitanja, ali sam je počeo vrlo ozbiljno:
Rudić i nakon Londona
– Za nas je prvenstvo počelo ždrijebom na Trgu. Jednoga za drugim dobivali smo jake suparnike i znali smo da nas očekuje težak posao. Imali smo napornu sezonu, naše je prvenstvo prekasno završilo, igrači nisu imali dovoljno vremena za oporavak. A željeli smo uspjeh ne samo na Europskom prvenstvu, koje je bilo kruna sezone, nego i u Svjetskoj ligi i u Svjetskom kupu. Nakon što smo osvojili broncu i srebro, šalili smo se da bi trebalo dopuniti niz bronca - srebro - zlato i na kraju smo to i ostvarili – kazao je Rudić te se bacio na raščlambu nastupa u Zagrebu:
– Nismo možda počeli u najboljoj formi, ali igralo se svaki drugi dan i to nam je pomoglo da osvojimo zlato. Poraz od Crnogoraca na početku nam je možda i pomogao, jer poraz nekad motivira i više nego sama pobjeda. Prvenstva se osvajaju igrom u obrani i zato smo na tome najviše radili. Jer mi u napadu imamo jake pucače i sidraše, i to je uvijek manji problem.
Rudić je najavio da "još danas" počinju pripreme za OI u Londonu, za koje se još nismo kvalificirali. Za to ćemo sljedeće godine morati ili osvojiti Svjetsku ligu ili medalju na Svjetskom prvenstvu u Šangaju. Ili proći kvalifikacije.
Najdraži trofej
Na upit što mu znači ovo zlato i je li mu to najdraži trofej u bogatoj karijeri, Ratko je odgovorio:
– Najdraži je trofej onaj koji je osvojen kod kuće, zato što ga je i najteže osvojiti. I zato što su uvijek velika očekivanja. Idete ulicom a ljudi pitaju: hoće li biti zlato? Ovo je doista vrhunac u mojoj karijeri. Ima li što ljepše od toga da se vratite kući i u gradu kojem živite osvojite zlatnu medalju? Još ljepše će biti samo osvojiti olimpijsko zlato i tako završiti... – Rudić je na trenutak zastao, ali uskočio je Perica Bukić, dodavši:
– S ovim ciklusom.
Prevedeno, to znači da se na Rudića računa i nakon OI-ja u Londonu. Pa naravno! Predugo smo ga čekali da bismo ga tako lako pustili da ode u sportsku mirovinu.
Nakon svega, Rudić je priznao da je nastup samo s jednim vratarom bio rizik, ali prihvatio ga je nakon dugog razgovora s Pavićem.
– Vratari ipak ne dolaze često u fizički kontakt pa je mogućnost da se ozlijede manja – zaključio je i naglasio da mu je drago što mališani sada prepoznaju igrače i identificiraju se s njima.
Hvala Vam , girice ,papaline ,kederi ,,hihihihih....