Pred Ivanom Habazin (28) peta je borba u karijeri za naslov svjetske prvakinje, ovaj put za upražnjeni naslov organizacije IBO, a njena protivnica u petak 16. ožujka u Beču bit će Gruzijka Elena Sikmašvili.
U četiri dosadašnje borbe za naslov Ivana je triput izgubila, a vlasnicom pojasa (u organizaciji IBF) postala je u ožujku 2014. kada je pobijedila Belgijku Sabrinu Guliani.
Nakon toga najpoznatija hrvatska boksačka profesionalka imala je još dvije borbe za status šampionke, ali je u oba slučaja izgubila. Prvi put od i danas dominantne Norvežanke Cecilie Braekhus (na bodove), a nakon toga od Šveđanke Mikaele Lauren (prekidom u 3. rundi).
Bila sam bez energije
No baš u tom dvoboju na vidjelo je izašao njen nemali zdravstveni problem.
– Uoči borbe s Lauren nisam mogla sparirati više od 4-5 rundi, bila sam bez energije, a razlog tome bio je problem sa štitnjačom bez koje sam na koncu i ostala. Baš kao i Janica Kostelić i Blanka Vlašić. No, baš kao i one, i ja sam nastavila karijeru i sada se opet jako dobro osjećam, onako kako sam se osjećala 2014. kada sam se borila za naslov protiv Braekhus. Uz redovite mjesečne kontrole i primjerenu dozu eutiroksa sada spariram i po 10 rundi – kazala nam je Ivana za koju će ova borba imati predznak "biti ili ne biti".
– Borim se u kategoriji do 72,5 kg, a dosad sam se borila do 66 ili 69 kg. No nije to zato što ne bih mogla skidati kilograme nego zato što do 69 kg više nisam imala što čekati, a u višoj kategoriji pokazala se prilika. Tako ću se sa svoja 172 cm suprotstaviti protivnici koja je visoka 180 cm i ima duže ekstremitete od mene pa neću moći boksati na način koji meni najviše odgovara, a to je borba s distance. Ako pobijedim, već znam protiv koga ću braniti naslov, a onda bi se otvorile i kombinacije za napad na naslov u drugim federacijama. No, ako ovu borbu izgubim, ostavit ću se boksa. Iako sam to već tri puta rekla, ovaj će put biti tako jer bi mi mogući poraz bio znak da više nemam što raditi u boksu. Zbog svega toga pod najvećim sam presingom dosad, ali sam i silno motivirana. Ako i ovo izgubim, to će značiti da ja to više ne mogu podnijeti i neće biti smisla ponovo krenuti ispočetka. Osim toga, ovaj put nemam razloga reći da u pripremama nešto nije bilo dobro, da mi je nešto nedostajalo.
A zato su zaslužni i njeni sponzori.
– Da nije bilo gospodina Kreše Culjka iz Grafik.neta, vjerojatno se ne bih ni bavila boksom, čak ni uz sva nastojanja tvrtke Parketi Ratković koja mi pomaže kroz cijelu karijeru. Zahvaljujući tim ljudima, ja sam sada u klasičnom podstanarstvu, a prije toga sam oko godinu dana provela u maloj sobici u dvorani u kojoj treniram i koju mi je ustupio moj trener Vlado Božić.
A Vlado je Ivanin trener već osam godina.
Obnovljena suradnja
– Na Ivanin nagovor ponovo sam s njom počeo raditi, a upravo sam ja bio taj koji joj je svojedobno sugerirao kraj karijere pa će ova obnovljena suradnja imati smisla samo ako ona osvoji ovaj naslov. Ivani ću savjetovati da ode u inozemstvo, da bude dio nekog jačeg tima jer ja joj više ne mogu pomoći, a i moj život ide u drugom smjeru. Imam kćer od 12 godina koja igra tenis, pokazuje iznimnu volju i želim joj se maksimalno posvetiti – kazao je Božić.
Kao Zlatarščanin ponosan sam na Ivanu bez obzira na ishod borbe. Ivana samo naprijed!