Da nas je još samo prije tri godine nazvao u 23 sata, ne bismo svojim očima vjerovali jer za vrijeme svoje neponovljive skijaške karijere Ivica Kostelić bio je pojam samodiscipline. Uostalom, treniralo se ranom zorom pa se odlazak u krevet u 21 sat podrazumijevao. No, ovaj put javio se s morskom temom.
– Zadnjih pet dana spavao sam manje od osam sati ukupno. Stalno se plovilo. Bilo je jako teško, vruće s malo vjetra, i ako ne iskoristiš svaki dašak vjetra, onda te konkurencija pregazi. Ako pak ne zaspiš, mogu se napraviti jako velike razlike i zato moraš biti spreman u svakom trenutku.
Tata radi na specifičan način
Ivica se javio iz Monte Carla da bi nam prezentirao svoj najnoviji sportski uspjeh, pobjedu u jednoj od najcjenjenijih jedriličarskih regata u ovom dijelu svijeta.
– Upravo smo završili utrku Palermo – Monte Carlo, prestižnu regatu dobro poznatu u svijetu jedrenja, koja postoji već 25 godina i na koju dođe puno vrhunskih skipera. Od ukupno 63 broda, moj partner Damir Čargo i ja bili smo ukupno 16, ali i prvi među dvojcima kojih je bilo sedam.
Zvuči kao jako dobar rezultat za nekoga tko je na toj regati debitirao.
– Damir Čargo je pionir “offshore” jedrenja, on se već dugo godina time bavi, a ja sam nastupio prvi put. Dakako, uvijek je bolje da nisi debitant jer vladaju lokalni meteorološki uvjeti. Bila mi je ovo najduža regata ove godine.
Koliko je to regata Ivica odradio ovo ljeto?
– Ovo mi je bila peta. Najprije sam vozio “La Duecento” od talijanskog Caorlea oko Suska i natrag. Lani sam to vozio s Darkom Prižmićem, ali nam je puklo jedro pa smo cijelu regatu vozili na skraćenom jedru te smo ove godine došli sa željom za pobjedom. Nakon toga, premjestio sam brod u Tirensko more, tu sam jedrio regatu koja se zove “151 miglia”, prvi put s Damirom Čargom kao koskiperom. Na pola regate smo bili osmi od ukupno 250 brodova, što je bilo čudesno, no onda smo napravili veliku pogrešku i završili 58. Onda je uslijedio onaj neuspjeli pokušaj rušenja rekorda Mediterana jer nije bilo vjetra nakon čega sam premjestio brod u Palermo na start ove regate.
Na prvu smo pomislili da je cijelo ljeto proveo na brodu, no nije tako.
– Gotovo dva mjeseca bio sam na Mljetu, zajedno sa sinovima i suprugom. Trenirao sam zajedno s braćom Kolega, prolazio sam onaj klasični očev trening. Tata radi na specifičan način, moraš biti snažan za takve treninge i maksimalno posvećen. A sa svima njima u društvu je bio i maleni mu nećak, sada osmomjesečni Oskar, sin sestre mu Janice.
– Moji dečki opčinjeni su malim Oskarom. Cijelo ljeto bili smo skupa. Kada su na Mljetu, klinci su “osuđeni” na prirodu i s njom se lako spajaju.
Ivica se, očito, još davno stopio s morem.
– Jedrenje je samo jedan dio moje ljubavi prema moru. No, ako želiš biti dobar u nečemu, onda moraš tome ozbiljno pristupati i moraš puno trenirati. Ja sam novopridošlica u jedrenje i mnoge stvari moram nadoknaditi, naučiti na brži način i zato trebam provoditi puno vremena na regatama i na brodovima s iskusnim jedriličarima jer od svakog od njih nešto novo naučim.
Je li to započela njegova nova, druga, sportska karijera?
– Ovo nije tako ozbiljno kao što je bilo skijanje jer sada imam obitelj i druge prioritete. Nažalost, nemam dva života, no ovo je jedan način da ostanem u natjecateljskom modu.
A taj sportski žar “tjera” ga na pomisao o novom, jačem, brodu.
– Vidjet ću hoću li ću moći kupiti nešto brže. Svi brodove ove klase, a to je “class 40”, imaju određene gabarite unutar kojih ti može napraviti što god želiš. Ti brodovi imaju četiri i pol metra širine, 12 metara dužine, tri metra gaza i 19 metara visoki jarbol, no kako napreduje znanost u hidrodinamici tako se i ta klasa razvija. Moj sadašnji brod konstruiran je 2009. a u međuvremenu su napravljeni puno brži brodovi. Zasad ću prebaciti svoj stari brod u jednu marinu na francuskoj atlantskoj obali da me tamo dočeka sljedećeg proljeća, a ostatak ove sezone jedrit ću s drugim posadama.
Skuplje i od formule 1
Znači li to da je korak bliže jedrenju preko Atlantika?
– Među glavnim utrkama u ovoj klasi jest upravo jedrenje preko Atlantika, no za prvu sezonu želim nešto naučiti o oceanu. Želim provesti sezonu na europskim obalama.
A za takvo što dobro bi mu došli i sponzori.
– Oni su uvijek dobro došli jer jedrenje je najskuplji sport na svijetu. Ono vrhunsko, poput America’s Cupa ili pak utrke oko svijeta, to je skuplje i od formule 1.
Je li u njegovim mislima i morski put oko svijeta?
– Bolje da o tome zasad ne govorimo.
No, dođe li do točke u kojoj bi se osjetio dovoljno spremnim nije isključeno da se upusti i u to. U međuvremenu će se, tijekom jesensko-zimskih mjeseci, baviti svojim poslom trenera – savjetnika hrvatske skijaške reprezentacije.
– U rujnu, 11., idem na Zermatt gdje ću raditi s našim najboljim skijašima kod kojih, svih njih, vidim prostora za napredak. No, tu imam ograničeni prostor djelovanja. Moj posao nije da stvaram natjecatelje, već da ih savjetujem. Kako kaže kineska poslovica “ja sam svoje otkukurikao, a hoće li će svanuti, to nije na meni”.
Što reči a ostati živ...