Vlatko Marković nije ni pokušao sakriti nezadovoljstvo, a u danu odlaska u Nyon glavni su objekt njegova gnjeva bili "pojedini novinari koji su jedva dočekali da pišu protiv reprezentacije". Dok prva momčad troši posljednje sate kratkotrajnog odmora, a delegacija HNS-a sprema se krenuti u konačan boj za dobivanje europskog prvenstva, predsjednikovu je pozornost zaokupio napis o navodnoj velikoj prijevari sa smještajem u Bad Brückenauu i ponuđenim novcem, koji na kraju i nije došao do Rusanove ili na račun tvrtke koja ondje stoluje.
- HNS je ozbiljna organizacija koja posluje izvanredno. Jedini smo od takozvanih malih momčadi sudjelovali na svim svjetskim prvenstvima od kada i postojimo. Oko reprezentacije su se uvijek vrzmali i izvjesni tipovi koji su jedva dočekali da rade protiv naše krovne nogometne organizacije. Najnovija priča o našem smještaju u Njemačkoj nema nikakvog smisla i radi se o besmislenim optužbama. HNS-u novac nikada nije bio upitan i uvijek smo se sami znali pobrinuti za njega, pa nam nitko i ne treba dodatno plaćati da bismo kod njega boravili. Uostalom, troškove smještaja svih reprezentacija u Njemačkoj plaća Fifa.
Ogorčeni je predsjednik HNS-a gotovo u jednom dahu branio čast organizacije kojoj je na vrhu, a poput izvučena mača u ruci mu je stajao i novi vrijedan sponzorski ugovor s Croatijom osiguranjem.
- I novi partneri su dokaz da i dalje dobro poslujemo. HNS je jedna od najboljih hrvatskih tvrtki. Niti jedan zločesto napisan tekst neće nas omesti na putu prema konačnom cilju. Od njemačkog kampa, preko utakmica koje su trebale biti dodatno honorirane, predsjednikove su se misli okrenule i prema prijateljskim susretima i novim huškačkim tekstovima.
- Nisam presretan tretmanom reprezentacije u medijima. Poslije utakmice s Iranom svi su se okomili na momčad, a ni Austrija nije bila baš najljepše tretirana. U Osijeku smo igrali s jednom od najjačih azijskih reprezentacija, koju vodi vrhunski stručnjak. Do te utakmice sve je bilo dobro, a onda se zviždi izborniku i igračima. Ne vidim razloge da se napada stručni stožer i ne vidim razloge za napad na Cicu. Do jučer je bio najbolji, a sada, odjednom, više ne valja. Ne mogu ostati miran kada vidim takve reakcije. Nisam ljutit, ali sam jako tužan.
Je li lov na čitatelje još jednom otišao predaleko ili je završio lovostaj na novinare? A možda nije i ništa od navedenog, tek dva slobodna dana; bez treninga, susreta s igračima i presica, a kako se bliži prvenstvo ovisnička je kriza sve jača.