Zlatko Kranjčar će ostati u lijepom sjećanju i brojnim igračima koje je vodio kao trener, u Dinamu, reprezentaciji ili bilo gdje drugdje, jer je on je sve osvajao svojim ljudskim pristupom i gospodskim ponašanjem.
– Prvo želim izraziti sućut njegovoj obitelji. Znamo koliko mu je obitelj značila, on je bio obiteljski čovjek. I bio je prije svega veliki čovjek, veliki gospodin i veliki trener. A takav je bio i kao izbornik, koliko je bio veliki čovjek, toliko je bio i veliki izbornik, jedan od najboljih, ako ne i najbolji. Neka počiva u miru i pokoj mu duši – kazao je Josip Šimunić, naš bivši reprezentativac koji se naigrao kod Kranjčara u svojih 105 nastupa za vatrene.
Još je dulje Kranjčar radio s Darijem Šimićem. Dio od svojih 100 reprezentativnih nastupa Dario je odradio upravo pod vodstvom Zlatka Kranjčara, ali je puno toga s njim prošao i u Dinamu.
– Kao da mi je umro netko od obitelji, jako sam vezan uz Cicu i Ćiru Blaževića, oni su najviše napravili za moju karijeru. Cico me etablirao u momčadi, puno mi je pomagao kroz karijeru, vodio me, savjetovao – rekao je Dario Šimić i prisjetio se:
– Gledao sam ga još 1982. godine, išao sam s tatom na utakmice i on mi je u djetinjstvu bio uzor, netko kome sam se divio. I kasnije, kada smo radili zajedno u klubu ili reprezentaciji, bio je sjajan. Bio je veliki čovjek, poseban. Pravi dinamovac oko kojeg je uvijek bila pozitivna atmosfera, kakva bi uvijek trebala biti oko nogometa pa i u životu općenito i za sve nas je ovo jako veliki gubitak – rekao je Dario Šimić.
Pa jeste u pravu. Cico je izvanredan trener a to sto je bilo na prvenstnu je sticaj okolnosti i ne mora znaciti kako je to njegova krivica. Bezveze je tako bacati trenere samo zbog uspjeha, sada vidimo kako je to kada neko izgubi zivot i moramo prije svega biti ljudi a rezultat dolazi nakon toga. Neka ti je laka zemlja Cico, uvijek si mi bio jako drag i kao igrac i kao trener i kao osoba i kao covjek i pored svih onih iskvarenih tipova punih glume koji samo znaju galamiti ti si nam bio osvjezenje.