Jurčić je puknuo u svom neznanju

Šaka o stol i galama bili su jedini argumenti koje je Krunoslav Jurčić ponudio u svoju obranu. A takve argumente nudili su i huligani na ulici, doduše ekstremnije, ali polazište je bilo isto – svi ste krivi, samo ja (mi) valjamo.

Ne može “farbati” narod

Može Jurčić vikati koliko hoće, ali prvo mora naučiti biti normalan. A ne se ponašati kao u subotu, kada je zapravo pokazao svoje pravo lice – bijes, frustracije, paranoju. U svima vidi neprijatelje, zakulisne igre, valjda i izvanzemaljci rade protiv njega.

Kruno je iznio nekoliko argumenata koji mu idu u prilog, zbog kojih je Dinamo objektivno i igrao slabije. Ali morao bi znati da je i on griješio, da nije bio tako dobar kao jesenas i morao bi znati otkud su mu dolazile najveće kritike. Baš iz njegova kluba! Zar mu poruke Zdravka Mamića, koji mu je otvoreno rekao što mu zamjera, nisu bile dovoljne, zar mu odlasci Mamića s tribina nisu bile jasne poruke.

I zar je mislio da sve može “farbati” govoreći o dobroj igri. A zviždali su mu ne samo BBB nego cijeli stadion, jer su svi vidjeli kako igra njegov Dinamo. Umjesto da se poklopi ušima, prizna kako nije bilo dobro (a nije bilo nikako veći dio ovog proljeća). Ali ne, njemu je svaka utakmica bila dobra, a momčad mu se mučila baš svaku utakmicu dok je on pričao bajke. Barem se nadamo da je pokušao prikrivati sve te loše stvari, da ih je uljepšavao svjesno. Jer, ako nije, ako doista misli da je Dinamo igrao dobro, doista nema pojma o nogometu, a takav trener ne može voditi Dinamo. Uostalom, zbog tako “dobre igre” u klubu su i razmišljali o njegovoj smjeni, no naknadno su odlučili da ostane.

Spusti se na zemlju

Znamo što je trenažni proces, kako je teško stvoriti igrača, kako je kada ti se ozlijede važni igrači. Gledali smo kako to rade Ćiro, Otto, Cico, Zeko, Vlak, Ardiles, Ilija, dobrim dijelom i Ivanković. No, Kruno je zatvorio vrata treninzima jer mu se zvijezde ne mogu koncentrirati. Valjda nisu navikle na gledatelje, koji ionako ne dolaze na stadion.

Ili da ne bismo vidjeli kako trpi Mandžukićevo nevoljko vježbanje, ili što se igrači ljute jedni na druge zato što ne rade kako treba, što se ne trude. Zašto to nije uzeo od svoga učitelja Poklepovića, kojega toliko cijeni i koji je tjerao novinare na trening, kao i Špacin prethodnik Reja.

Govorio je da Talijani i Englezi svaka tri dana mogu igrati u viskom ritmu, a njima je to teško. Pa valjda zato ne mogu igrati ni svakih sedam dana dobro u slaboj ligi?! A ima momčad skuplju od svih ostalih, samo Mandžukić je plaćen više od cijele Cibalije. Spusti se na zemlju, Krunio, gdje si nekada i bio.