O čekivali smo da ćemo u kvalifikacije za Euro krenuti s dvije pobjede i tako već u ožujku popločati put prema Europskom prvenstvu, ali umjesto toga prvo smo jedva pobijedili Azerbajdžan (2:1), a onda se šokirali i porazom od Mađara (1:2).
No, ne treba na sadašnju situaciju gledati kao na debakl, već kao na dovoljno rano upozorenje, šansu da sve ispravimo. Početne dvije pobjede samo bi zamazale oči, sakrile bi sve loše što smo odigrali u posljednjih 180 minuta.
>> Pogledajte što je izbornik Dalić rekao dan nakon utakmice
Nakon nestvarnog SP-a u Rusiji, doprvaci svijeta još se traže, prilagođavaju na situaciju u kojoj više nismo lovci, već lovina.
Nažalost, 10 primljenih golova u četiri utakmice Lige nacija nisu nas razbudile, lošija igra nastavila se i početkom kvalifikacija za Euro. No, puno je stvari koje su utjecale na to. Jedna od glavnih je reprezentativno umirovljenje Mandžukića, kojeg još nismo uspjeli nadomjestiti. A nema više ni važnih karika, Subašića i Ćorluke.
Druga je stvar lošija forma nekih igrača, prije svega Perišića. Ivan nije blistao ni na SP-u, ali dočekali smo ga barem u polufinalu protiv Engleske.
Nažalost, s lošijim igrama za reprezentaciju nastavio je i poslije ljeta, a on je igrač izuzetno važan u koncepciji Dalićeve igre. Mnogi su kao glavnog krivca za prekjučerašnji poraz u Mađarskoj označili Lovru Kalinića, no blago nama ako nam je vratar najveći problem.
Ni forma ni statistika ne idu Lovri u prilog, ali sjetimo se da su i u prošlosti naši golmani, još od Ladića i Pletikose, pa do Subašića, znali biti u velikim krizama, ali su na kraju iz njih izlazili samo jači. Tako će, vjerujemo, biti i s Kalinićem, a odlična je vijest da imamo kao drugu opciju ove sezone fenomenalnog Dominika Livakovića.
Bilo bi odlično da nam je vratar jedini problem, ali nažalost, nije. Veći je problem nedostatak agresije, želje i borbenosti, jer to su vrline koje su Hrvatsku na SP-u krasile i dovele do srebra, a u Budimpešti ih nije bilo, kao ni u nekim prijašnjim utakmicama.
Kad to vratimo, a uvjereni smo da hoćemo, onda ćemo opet biti ona stara Hrvatska, od koje drhte i najjače reprezentacije svijeta.
Veseli reakcija igrača nakon utakmice, pogotovo “senatora” Modrića i Lovrena, koji su sami priznali da igraju loše, ali i poručili da znaju što treba promijeniti.
I zato naše vatrene trebamo svi podržati, oni su to zaslužili svime što su dosad napravili. Ne treba potencirati samo loše stvari iz ovih utakmica, jer bilo je i pozitivnih.
Naprimjer, uvjerili smo se da je Brekalo budućnost vatrenih, a Barišić je pak pokazao da se za poziciju lijevog beka ne trebamo brinuti.
Iznenadio nas je sve poraz u Mađarskoj, ali vatreni će sigurno izvući pouke, pa plasman na Euro neće biti upitan. Ne treba biti negativan, treba vjerovati da će Hrvatska u nastavku kvalifikacija izgledati dobro kao na Svjetskom prvenstvu.
Drame nema, do kraja kvalifikacija je još šest kola, a na papiru smo jači od svih reprezentacija. To još samo treba pokazati i na terenu.
Stvar je jednostavna, igra naše reprezentacije uopće ne ovisi o tome tko je i koliko je kvalitetan selektor nego da li se igračima igra ili ne. I Mourinho bi sa njima imao iste rezultate kao Dalić, Kovač ili Čačić. Do uspjeha u Rusiji je došlo isključivo zbog toga što su “senatori” zaključili da će uskoro u nogometnu mirovinu bez da su ikada postigli neki veći rezultat, pa su grizli i išli doslovno glavom pod kopačku. Samo ta borbenost i igra “svi za jednoga, jedan za sve” a ne neka ekstra klasa odvela ih je do finala. Tog naboja više nema i sada igraju kao kad je izbornik bio Čačić. Zato se “zvijezdama” hitno treba zahvaliti i radikalno promijeniti sastav. Čast izuzecima kao što je Lovren, ali od “ruske” generacije trebaju ostati samo on, Rebić, Vrsaljko i Kramarić. Sve ostalo u penziju. Zasluženu, da se razumijemo, jer nitko ne spori njihov rezultat, ali Hrvatska ima rezultat samo kad igra 100% a to je lekcija koju igrači svaki puta iznova uče i nikako da nauče.