Uvodni dio teksta posvećen je Kranjčarevim igrama za reprezentaciju pod vodstvom oca Zlatka, a kontekst je stavljen na Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj i priču o nepotizmu koji se u tim trenucima učestalo spominjao kroz medije.
- Bilo mi je teško zbog oca. Ponekad sam znao poželjeti da me ne uvodi u igru ukoliko bi to olakšalo pritisak koji je osjećao. Nikad mu to nisam priznao, jer sam znao da na to ne bi pristao, ali mislio sam o tome budući da je to bila situacija s kojom se bilo teško nositi - započeo je Kranjčar priču o Mundijalu 2004. godine.
- Ujedno je to bilo i razočaravajuće iskustvo. Dobro smo igrali protiv Brazila, a taj susret izgubili. Uz ostvarena dva remija to nam nije bilo dovoljno za prolazak skupine. Bilo je teško, a kada smo stigli kućama svi su se fokusirali na oca i na mene, nakon čega je tata morao otići.
- Kada se toga prisjetim mislim da smo za vrijeme njegova mandata igrali dobar nogomet. Kvalifikacije smo odradili bez poraza, što je sjajno postignuće, a na Svjetskome prvenstvu upisali smo samo jedan poraz, onaj od Brazila. Jedini poraz koji je moj otac doživio kao izbornik u službenim utakmicama bio je upravo taj od Brazila, a to nikako nije loš omjer.
- Kako mi je bilo igrati za njega? Bilo je neobično, ali ta situacija nije jednaka klupskoj. Nisam ga viđao svakodnevno, a moj odnos s njime bio je jednak kao i sa svakim drugim izbornikom. I on je mene tretirao kao i svakog drugog nogometaša.
- Pomoglo je i to što smo igrali dobar nogomet, ali i to što su me suigrači gledali kroz prizmu kakav sam nogometaš, a ne tko sam. Od suigrača sam dobio isključivo podršku.
"Odlaskom Zlatka Kranjčara, a dolaskom Slavena Bilića na mjesto izbornika hrvatske reprezentacije Niko je dobio priliku da dokaže kako mu nije potreban otac da izbori dres izabrane vrste", piše u nastavku teksta.
- Okrenuo sam tada novi list. Morao sam dokazati da za mene ima mjesta u reprezentaciji i kada ondje nema mojega oca. Kada sam dobio poziv osjetio sam veliku zadovoljštinu, a uslijedile su dobre kvalifikacije za Europsko prvenstvo u kojima smo svladali i Englesku.
Daily Mail podsjeća da je Kranjčar, pod neugodnim okolnostima, uskoro napustio zagrebački Dinamo za koji aktualni veznjak Spursa dodao da je bio najmlađi strijelac (sa 16 godina) i najmlađi kapetan (sa 17) u povijesti kluba. O preseljenju u splitski Hajduk, gdje se, kaže Kranjčar "osjećao dobrodošlim" nakon loše atmosfere u Dinamu "koji će mu uvijek ostati u srcu", dano je također mnogo prostora.
"Kranjčar je bistar momak, nadaren nogometaš i po mišljenju mnogih najbolji Tottenhamov igrač ove sezone. Engleski s blagim američkim naglaskom govori tečnije, mora se reći, od većine njegovih engleskih suigrača."
- Odbio sam Rennes i ostao u Splitu dodatnih šest mjeseci kada je stigla ponuda iz Portsmoutha. Čuo sam da dovode Sola Campbella i Andyja Colea, a čuo sam i priče o Harryju Redknappu, menadžeru koji poznaje igru do najsitnijih detalja. Također, gledao sam kako Premier liga prerasta u najjaču nogometu ligu. Bila je to prilika za novo dokazivanje, a ispostavilo se kao sjajan potez. Prvu sam sezonu igrao povremeno, ali znao sam da menadžer na mene računa u drugoj koja je bila sjajna. Portsmouth nikada nije bio bolji, a osvojili smo i FA Cup.
"Redkanppu se Kranjčar toliko dopao da ga je kupio i drugi put", dodaje se podsjećajući na Kranjčarov prelazak u Tottenham.
- Oduvijek sam želio u klub takve povijesti i takvih igrača, a Tottenham to upravo i jest. Klub ima visoko postavljene ciljeve. Konkurencija je jaka, ali smo dovoljno kvalitetni da ispunimo ono što smo si zadali - zaključio je Kranjčar.
Kako če tek biti neobično igrati sa Olićem i Petrićem zajedno u finalu World Cupa ?