Samo je nekoliko dana do velikog derbija s Dinamom, a Hajduk je na dnu dna. Gore ne može, barem se nadamo, jer to što se događa u Poljudu ispod je svakog nivoa. Hajduk nema uprave, potpuno je obezglavljen, izgleda da nema ni trenera, smo to još nitko ne zna. A nema ni momčad, jer su igrači ili ozlijeđeni ili nikakvi.
Dr. Ante Nosić krasan je čovjek, ali upao je u problem koji je teško rješiv. I da Krešić na kraju priče odluči da neće otići, sve to sada ima potpuno neozbiljan tonalitet.
Jednostavno, teško je povjerovati da će Krešić promijeniti svoj stav o odlasku. Svjestan je i on da bi teško, nakon svega, mogao držati uzde svlačionice. Njegov bi autoritet ostankom bio poljuljan.
Nitko ne zna stvarne razloge njegove želje za odlaskom. Priča ima svakojakih, ali možda je Krešić progledao i shvatio da je u posljednim utakmicama bio Grešić. Jer, sve je kulminiralo sa dva poraza, potom podno stijena Kantride kada je Hajduk pregažen, te minimalnim, ali još težim, porazom u susjednom Šibeniku.
U tim je utakmicama Krešić igrao zatvoreno, s tek jednim napadačem, što mu se obilo o glavu. Još je dodao izjave o tome da ne može jamčiti bolju igru Hajduka i onda je, valjda, i sam shvatio da uz takav pristup i ne može više voditi momčad.