Vladina dozvola da, u kontroliranim uvjetima, najbolji hrvatski sportaši mogu ponovo trenirati, bit će veliki izazov za njihove trenere. Tvrdi nam to profesor emeritus s Kineziološkog fakulteta Dragan Milanović (71), čovjek s iskustvom osobnog trenera Dražena Petrovića i Kreše Ćosića, kondicijskog spremanja košarkaške i rukometne reprezentacije, vaterpolista Mladosti...
- Ovo nije isto što i početak priprema za novu sezonu, ovdje je riječ o tome da se iz jednog punog ritma, radi više sile, došlo do naglog i potpunog prekida sportskih aktivnosti u cijelom svijetu. A to je dosad neviđena situacija u povijesti svjetskog sporta.
Naredba "ostani doma" bila je veliki šok za sportaše.
Fanatična braća Sinković
Koliko su sportaši dobroga za sebe mogli napraviti trenirajući u dnevnom boravku, na terasi, u dvorištu...?
- Svi vrhunski sportaši sigurno su radili maksimalno koliko su mogli, jer oni su po svojoj prirodi asketi. Spremni su trpjeti i patiti i uvjereni da pri tome rade veliku stvar. Osim toga, u 20 četvornih metara može se napraviti sjajan trening. Ne samo s vlastitim tijelom, pokretnim trakama, biciklima, ergometrima nego čak i s loptom u smislu žongliranja, lupanja teniske loptice o zid i slično. To je bilo važno da se ne izgubi fina neuromuskularna regulacija. Naime, u vrhunskom sportu, ako izgubite i pet posto neke kvalitete, to se jako reflektira u preciznosti, koordinaciji, ravnoteži... Sjećam se kada su mi članovi našeg osmerca uoči Olimpijskih igara u Sydneyu usred sezone rekli da se nisu dovoljno uveslali jer to je senzorički sustav s puno mikronskih detalja.
Kako bi ovakvu karantensku situtaciju podnio jedan Dražen Petrović, kojemu je profesor Milanović bio osobni kondicijski trener?
- On bi svakako napravio ogromnu količinu rada. S velikim serijama i visokim intenzitetima. Tražio bi da mu se u osigura prostor, poput nekog hangara, za rad s loptom, dribling i šuterske dionice. Najveće pauze koje je on uzimao bile su tjedan dana, najviše je pauzirao mjesec dana i to kada je operirao polipe u nosu. Doduše, to ga nije spriječilo da radi vježbe tonizacije, čučnjeve, sklekove, plankove, vježbe za leđa... Jednako fanatični su i braća Sinković, to su sportaši koji rade ekstremne trenažne programe. Baš kao što su to bili i vaterpolisti Bukić i Šimenc, rukometaši Puc i Čavar... Takav je danas i Luka Modrić, pravi komandos, svjestan da je za velike stvari potrebno i veliko ulaganje.
Profesor Milanović pokušao je kvantificirati ono što su sportaši mogli napraviti u svoja četiri zida?
- U teoriji treninga postoji pet vrsta priprema, a to su opća tjelesna priprema, zatim temeljna, pa specifična, situacijska i natjecateljska. Trenirajući kod kuće, sportaši su mogli ostvariti 80 posto opće, 60 posto bazične, 30-40 posto specifične, 10-20 posto situacijske i nula posto natjecateljske.
Što s tim, ne baš velikim, pripremnim kapitalom sada činiti? Koliki je to izazov za trenere?
- Nemali, jer uz sve će se još morati pridržavati i epidemioloških mjera, da se ne dogodi nešto što bi dramatično ugrozilo ovo što se sada čini izglednim. Osim toga, prigodom brzog podizanja pripremljenosti i sportske forme treba biti mudar. Jer, puno jednostavnije bilo je na daljinu provoditi ovaj karantenski način treniranja nego što će sada biti ovo kada iz svega toga trebate graditi sportsku formu.
Igrači HNL-a bit će spremni
Bude li epidemiološka situacija povoljna, mogu li hrvatski nogometni prvoligaši 30. svibnja biti spremni za nastavak natjecanja?
- Mogu. To razdoblje od pet tjedana može se podijeliti na tri trećine, za specifične, situacijske i prednatjecateljske pripreme. Ja bih dao primat situacijskim i prednatjecateljskim programima, uz zadržavanje bazične razine postignute u karantenskom sustavu treninga. Jer, važno je da se natjecanja pokrenu čak i po cijenu nepotpune spremnosti pri čemu će, zbog opasnosti od ozljeda, izrazito važni biti prevencijski kondicijski treninzi. Zbog svega navedenog, ja bih preporučio HNS-u, ali i HOO-u, da vrlo brzo organiziraju znanstveni stručni skup, dakako online, na temu ponovnog uspostavljanja treninga i svih zamki koje su tu prisutne. Svima sada treba "retraining" pri čemu postoji opasnost i od "overtraininga". Treneri ne smiju krenuti radikalno, već strpljivo, s više tehnike, a manje intenziteta. Sa što manje eksperimentiranja, a što više sigurnih modela rada.