Dario Šimić novi je član Uprave Dinama, čovjek koji je najzaslužniji za to što je Barišićeva struja u četvrtak odnijela pobjedu protiv "mamićevaca". Šimić je, saznali smo, doslovno u posljednjim satima uoči Skupštine nagovorio neke skupštinare da prijeđu na suprotnu stranu te tako osigurao pobjedu. Skupštinu je pratio, bio je tužan zbog svađa i prepirki koje su se odvijale u Sheratonu, no na kraju je mogao proslaviti pobjedu. A i nije morao iskidati ugovor koji je dan prije dobio kao novi član Uprave. Jer, u slučaju pobjede Zorićeve struje, sada ne bismo razgovarali sa Šimićem kao novim članom Uprave. U intervjuu nam je otkrio kako vidi taj novi demokratičniji Dinamo te koji su prvi koraci koje će napraviti.
Vaš prvi dan na novom poslu, kako se osjećate?
– Moram se još malo naviknuti, zadnjih dana sve se tako brzo odvijalo da mi je jednostavno teško ohladiti se, emocije su još snažne, možda još nisam ni svjestan da sam u svom Dinamu, na ovoj funkciji. Uz Dinamo sam vezan još od 1982. godine, kada sam morao na kalendaru pogoditi svakog igrača kako bi me tata odveo na utakmicu. Srećom, dobro sam pogađao, znao sam ih sve napamet, pa i 28. igrača. Dinamo je moj klub, u koji sam kao mladi igrač stigao još 1987. godine te ostao do 1999. godine, a onda se kratko vratio 2010. te ovdje završio igračku karijeru. Sada sam, nakon 13 godina, opet tu, i jako sam uzbuđen, jedva čekam početi s poslom – rekao nam je u uvodu Šimić.
Kako komentirate skupštinu održanu u četvrtak?
– Događale su se baš mučne stvari tamo u Sheratonu, Dinamo to nije zaslužio. Ta skupština najbolje je oslikala što to muči Dinamo posljednjih godina. No, to su ipak ekscesi pojedinaca. Razgovarao sam s puno skupštinara, s obje strane, a zajednička stvar je da jako puno njih voli Dinamo. Zato zajedničkim snagama moramo početi graditi bolji Dinamo. Svaki skupštinar mora maknuti svoj interes i raditi najbolje za Dinamo.
Mislite li da je Skupština pokazala da je ovo kraj Zdravka Mamića u Dinamu?
– Po svemu sudeći, nakon prosinačke i ove skupštine, o Zdravku Mamiću više nećemo govoriti. Govorit ćemo o novom Dinamu koji ide drugim smjerom, demokratičnijim. Za mene je on prošlost, o njemu ne želim puno govoriti.
Mnogi su upravo vas označili kao čovjeka koji je donio prevagu u pobjedi antimamićevske koalicije. Kako vi doživljavate tu svoju ulogu "frontmena"?
– Prihvatio sam poziv Dinama da sudjelujem u toj borbi, nisam ničiji čovjek, prepoznali su me kao čovjeka koji može donijeti te potrebne promjene. Mnogi su me ljudi, moji prijatelji, posljednjih tjedana pitali što mi sve ovo treba, zašto napuštam Milan, u kojem imam super uvjete i super posao, gdje sam posljednje četiri godine radio kao skaut. No, povuklo me srce, Dinamo je za mene posebna emocija. Kada sam nakon posljednjeg razgovora s Barišićem shvatio da želi ići u promjene i da u meni vidi čovjeka s kojim će te promjene učiniti, nisam više imao dvojbe. Puno sam riskirao jer morao bih poderati ugovor da je pobijedila Zorićeva struja, ali nisam se bojao. Imam dosta iskustva
Što želite od tog novog Dinama?
– Imam nogometno iskustvo, poslovno, želim sve to dati Dinamu da bude što bolji, stabilniji, demokratičniji klub.
Kako je Paolo Maldini reagirao kada ste mu javili da dajete otkaz u Milanu?
– Paolo je velik čovjek, velik igrač, naravno da mi nije ništa zamjerio. Potpuno me shvaća, zna da je Zagreb moj grad, Dinamo moj klub. Bio mi je podrška u dolasku na ovu funkciju u Dinamu. Stekao sam puno prijatelja u Milanu, stvorio puno sportskih veza kroz taj rad u milanskom klubu, sve to koristit će mi ovdje u Maksimiru. U Milanu sam radio skauting, proputovao cijelu Europu, gledao pet-šest utakmica tjedno, gotovo 300 utakmica godišnje, razgovorao stalno s trenerima, odabirao igrače. To su sve procesi koji su mi puno pomogli da znam što želim i kako se postaviti u Dinamu.
Što biste sve htjeli poboljšati?
– Prvo ću dobro snimiti situaciju, ne treba reagirati odmah, imamo još dosta vremena da napravimo što bolji ljetni prijelazni rok. Poznajem i situaciju u omladinskoj školi jer sin mi je igrač u klubu. Nećemo nikoga kopirati, ali uzet ćemo i neke najbolje prakse najuspješnijih klubova Europe, primjerice Red Bulla, koji odlično radi s mladima i odlično ih razvija te prodaje.
U tom Red Bullu je i vaš sin Roko Šimić, jedan od najperspektivnijih hrvatskih igrača. Mnogi smatraju da je Dinamo pogriješio što ga nije doveo, odnosno što ga je prepustio Red Bullu. Hoćete li, preko rodbinske veze, ispraviti to?
– Ne razmišljam sad o tome, on je sad igrač Red Bulla, a igrači Red Bulla su u principu jako skupi. No, gledat ćemo sve mlade reprezentativce, koji su uvijek zanimljivi Dinamu. Uvjeren sam da ćemo dobro reagirati na tržištu već u ljetnom prijelaznom roku. Dinamo mora biti najbolji u Hrvatskoj, konkurentan u Europi, ali mora se i dobro razvijati, pa onda i prodavati mlade igrače kako bi preživio. Kada se pogleda Dinamov budžet, on je jako velik, no ima velike rashode, a sigurnih prihoda samo pet posto. To je segment u kojem trebamo raditi, da relaksiramo taj budžet, da iz sezone u sezonu ne ovisimo samo o prodaji igrača i ulasku u skupine nekog europskog natjecanja. Trebamo povećati prihode, ali i trošiti samo ono što imamo.
Imate li već neko bombastično pojačanje?
– Polako, korak po korak, najlakše je ispaljivati neke bombastične najave, ali to nije moj cilj.
Bit ćete član Uprave za sportska pitanja, na neki način će vam se preklapati ovlasti sa sportskim direktorom, ujedno i trenerom Antom Čačićem.
– To je dobro, uvjeren sam da će nam suradnja biti dobra. Trener je najvažniji čovjek u klubu, on je odgovoran za rezultat, odgovoran je za to da poboljšava igrače, što znači da od trenera živimo. Imat će maksimalnu podršku od mene, napravio je sjajan posao prošle i ove sezone, osvojio naslov i ušao u Ligu prvaka. Naravno, morat će i on raditi posao i ostvarivati rezultate koji se od njega traže.
Je li Čačić blizu još jednog naslova prvaka, je li prednost nad Hajdukom prevelika?
– To je sport, ne smiješ se opustiti do zadnje minute. Igrači Dinama znaju da su u pobjedničkom klubu, da na svakoj utakmici moraju ići na pobjedu. Smatram da imamo dobru momčad, šampionsku, ali igrači moraju svaki dan težiti da budu bolji i pripremati se za ono što se od njih očekuje u srpnju, kada kreće sezona i europska natjecanja.
Prije intervjua s nama imali ste razgovor s kapetanom Ademijem, je li vam žao što odlazi i biste li ga uspjeli zadržati da ste stigli u klub mjesec dana prije?
– Ne volim odgovarati na hipotetska pitanja, ali jasno mi je da je Arijan naš najvažniji igrač u posljednjih 10 godina, naš kapetan kojeg neće biti lako zamijeniti. Ademi je zaslužio ovakav transfer, a vjerujem da ćemo pronaći najbolju zamjenu, zajedno ćemo procijeniti imamo li njegovu zamjenu u postojećoj momčadi ili ćemo morati u kupnju.
Zvone Boban bio vam je podrška u cijelom procesu ulaska u Dinamo, koliko su vam značili njegovi savjeti?
– Zvone je moj veliki prijatelj, putevi su nam se spojili 1996. godine u reprezentaciji, bio mi je kapetan kada smo osvojili broncu u Francuskoj, obojica smo igrali u Milanu te na kraju i radili u Milanu. Puno sam naučio i još učim od njega. Stalno razgovaramo o nogometu, pa smo tako razgovarali i o ovom mojem ulasku u Dinamo.
S Bobanom ćete uskoro razgovarati i na projektu novog stadion, s obzirom na to da će Uefa biti jedan od partnera. Kako vidite projekt novog stadiona, koliko je on bitan za Dinamovu budućnost?
– Ne da je bitna, nego je kapitalan. Nemoguće je da jedan ovakav velik klub poput Dinama igra na ovakvom stadionu. Novi stadion generirat će i nove prihode koje ćemo moći investirati u momčad. Novi će stadion biti mjesto okupljanja gdje ćemo se svi veseliti uspjesima Dinama. Teško je razvijati atmosferu na ovakvom starom, derutnom i raspadajućem stadionu. Svi europski klubovi čude se kada vide gdje mi igramo, pogotovo kada vide potpuno praznu istočnu tribinu, koja nije u funkciji još od potresa. A ta istočna tribina davala nam je uvijek veliki impuls, sjećam se utakmica protiv Partizana i Newcastlea, istok se zamalo srušio koliko je tu euforije bilo kod golova.
Bilo je i tuge protiv Newcastlea, nakon onog vašeg pogrešnog dodavanja iz kojeg je Ketsbaija zabio gol.
– Haha, baš ste me morali na to podsjetiti. Ma tako je to u životu, u nogometu, ali iz tih pogrešaka naučiš. Svejedno je taj Newcastle ostao u lijepom sjećanju, iako me ljudi često podsjete na tog Ketsbaiju, haha.
Stadion je jedna važna stvar, a druga je Statut Dinama. Kad će taj novi Statut?
– Nisam pravni stručnjak za statute, ali vidjeli smo po skupštini koliko je taj statut loš, s obzirom da zbog njega nismo stigli dalje od prve točke dnevnog reda. Statut je također jedna od tih presudnih stvari za budućnost Dinama, demokracija je najbolja stvar za Dinamo, a novim Statutom otvorit ćemo vrata kluba i članovima, navijačima. Pa zbog tih navijača smo svi mi tu. Dinamo će s novim statutom biti bolji, demokratičniji, moderniji, otvoreniji, vratit će povjerenje ljudi, i prema tome ćemo ići.
Pitanje za kraj, u kavom ste odnosu bili sa Zdravkom Mamićem, kako on gleda na ovaj vaš ulazak u Dinamo?
– Zdravko Mamić je bio moj direktor još 1992. godine kada sam bio klinac u Dinamu. Kasnije mi je bio izvršni predsjednik kada sam se 2010. godine vratio u Dinamo. No, ako me pitate kakav sam odnos s njim imao, on je bio takav da smo se vidjeli, odnosno razgovarali jednom u posljednjih 10 godina, i to slučajno u Međugorju. Posljednjih pet godina nije u klubu, on je sada prošlost, Dinamo ide u jednom drugom smjeru.
Za kraj, što možemo očekivati od tog novog Dinama?
– Nisam čovjek od bombastičnih izjava. Dinamo je već velik klub, pobjeđuje europske velikane, najveći je sportski kolektiv u Hrvatskoj, a svi mi u klubu moramo dati obol da postane još veći i uspješniji. Svejstan sam da ću i griješiti, ali dat ću sve do sebe da to zajedno ostvarimo.
Ovaj će rasturiti sve