Novi broj Maxa donosi priču koga je sve pobijeđivala hrvatska reprezentacija na velikim natjecanjima. Naši nogometaši rušili velike i moćne reprezentacije. Među ostalim, 1996. aktualne europske prvake Dance, 1998. europske prvake Nijemce, a Elf je stradao i 2008. godine kada je bio treća reprezentacija svijeta.
Izabrali smo idealnu postavu hrvatske vrste u tih 16 godina. Ukusi su različiti, pa će mnogi prigovoriti kako u ovih idealnih 11 nema Zvonimira Bobana, dugogodišnjeg karizmatičnog kapetana vatrenih, ali Zvone je na velikim turnirima postigao samo jedan pogodak, protiv Danske na EP-u 1996. godine, dok je u pohodu na svjetsku broncu ostao upamćen po gafu protiv Francuza, koji nas je koštao plasmana u finale Svjetskog prvenstva.
Pletikosa juri Givena
Među idealnih jedanaest tek su dvojica iz aktualnoga saziva reprezentacije, Srna i Modrić, dok će vratar Stipe Pletikosa upravo na turniru u Poljskoj pokušati iz momčadi \"izgurati\" brončanog doajena Dražena Ladića. Stipi samo treba jedan veliki rezultat na velikom turniru, desetak bravura na golu i pokucat će na vrata idealne momčadi. Uostalom, sve je bliži stotki, što mu također povećava izglede u ovoj konkurenciji.
Pletikosa je u 34. godini i sjajno očuvan, što mu jamči spokoj na golu vatrenih još koju godinu, barem do Brazila 2014. godine. Za usporedbu, prvi vratar Iraca Shay Given tri godine je stariji od Pletikose, apsolutni je rekorder po broju nastupa za nacionalnu momčad (121), a i ne pomišlja na oproštaj. Još uvijek je nedodirljiv u reprezentaciji i prvi je vratar Aston Ville, tržišne vrijednosti 3,5 milijuna eura...
Zanimljivo, hrvatska reprezentacija od proglašenja samostalnosti nastupila je na sedam velikih natjecanja što je već sada više od Iraca, koji su bili na pet: SP-ima 1990., 1994. i 2002. godine, te Eurima 1988. i 2012. godine. I nikada nisu otišli dalje od četvrtfinala, u kojemu ih je 1990. izbacio domaćin Italija sa 1:0. Njihov legendarni kapetan Roy Keane bio je na SP-u 1994., ali nije nastupio, dok je 2002. iz Japana potjeran zbog nediscipline.
Irce dobili jednom - jedva!
Upravo će se naš stožer, Aljoša Asanović i Slaven Bilić, sjetiti koliko neugodni mogu biti Irci. Ta nam je reprezentacija, pod vodstvom Micka McCarthya, zagorčala život u kvalifikacijama za Euro 2000., jedinom koji smo dosad propustili. Hrvatska je nakon osvajanja svjetske bronce prvu sljedeću natjecateljsku utakmicu igrala upravo u Dublinu protiv Iraca i glatko izgubila 0:2, dok nas je u uzvratu spasio velemajstorski pogodak Davora Šukera u sudačkoj nadoknadi za 1:0. To je bila naša jedina pobjeda nad Ircima u šest međusobnih srazova, no ni to nam nije pomoglo da se domognemo plasmana u Belgiju i Nizozemsku.
Tamo nije bilo ni Iraca, jer su kiksali u Skoplju protiv Makedonaca (1:1) primivši gol u posljednjoj minuti (zabio im ga je bivši zagrebaš Stavrevski), pa su morali u doigravanje i ispali od Turaka.
U irskoj reprezentaciji igra i Richard Dunne, 32-godišnji stoper Aston Ville, koji se zanatu učio gledajući Slavena Bilića u Evertonu. Njih dvojica kratko su i igrali zajedno, a Slaven je baš posljednju utakmicu u Engleskoj, 2. siječnja 1999. godine protiv Bristola u FA kupu, odigrao u tandemu s Dunneom. Everton je pobijedio 2:0...
nitko iz današnje reprezentacije ne bi igrao u vatrenima. Za to nisu krivi današnji reprezentativci, nego vatreni iz 1998. U 23 bi mogli Srna, Modrić, Mandžukić i Eduardo (ali u formi prije ozljede)