Osam naslova u samo šest i pol mjeseci! To nije dosegnuo ni Novak Đoković u svojim najproduktivnijim godinama. Istina, on je 2015. godine osvojio 11 turnira, ali tijekom cijele godine (Wimbledon mu je bio sedmi). Ali je zato to pošlo za rukom hrvatskim mušketirima Nikoli Mektiću (32) i Mati Paviću (28) koji su osvajanjem Wimbledona okrunili (polu)sezonu iz snova, a u All England Clubu stigli su do osmog zajedničkog ovosezonskog trofeja. A što bi tek bilo da zbog korone nisu morali preskočiti Roland Garros?
Dominacija našeg dvojca vidi se i na listama. Mate i Nikola učvrstili su se na prvom i drugom mjestu igrača parova (Mate ima 12.130, Nikola 11.110 bodova), a prvi sljedeći pratitelj Nicolas Mahut ima 8780 bodova. A kao kombinacija već su osigurali nastup na Završnom Mastersu osam najboljih parova u Torinu: imaju čak 8005 bodova, a kvalifikacijski prag je na 6365. A tek je nešto više od pola sezone prošlo...
Olimpijske igre na vidiku
Nastavit ćemo još malo s brojkama, one su korisne. Bio je ovo prvi zajednički Mektićev i Pavićev Grand Slam finale i prvi trofej. Ali je to prvi Grand Slam trofej jedne (čiste) hrvatske kombinacije u povijesti. Nikola Pilić i Boro Jovanović su, kao što smo pisali ovih dana, imali samo finale. Mektiću je to i prvi Grand Slam naslov, Paviću treći – ima još i Australian Open iz 2018. i US Open iz 2020. godine – za potonji su on i Bruno Soares pobijedili upravo Mektića i njegova tadašnjeg partnera Nizozemca Wesleya Koolhofa.
I zato je subotnji trijumf u wimbledonskom finalu protiv španjolsko-argentinskog para Marcel Granollers/Horacio Zeballos u četiri seta (6:4, 7:6 (5), 2:6, 7:5) najveća zajednička pobjeda Mektića i Pavića, ali vjerojatno i svakoga od njih ponaosob. Uopće ne sumnjamo da bi Mektić i Pavić, da su ovaj put izgubili, Wimbledon osvojili neki drugi put. No, bolje je ovako, da im se ne dogodi “Ivaniševićev sindrom”, koji nije na vrijeme osvojio Wimbledon pa je poslije igrao i živio pod velikim pritiskom. A i Olimpijske igre su na vidiku pa je dobro postaviti stvari na svoje mjesto.
Zbog svega toga finale muških parova u Wimbledonu imao je posebnu dramatiku, a emocije su se na proglašenju pobjednika mogle rezati nožem. Ono nakon što je Granollersov forhend putovao satima i na kraju završio u autu. Nakon čega su naši dečki polijegali na travu.
– Ta loptica koja je dugo padala bio je najbolji osjećaj u mom životu, a zadnja tri meča bila su najvažnija koje sam odigrao. Samo smo si govorili “idemo dalje” i bodrili smo se. Čvrsto smo vjerovali u uspjeh, u završnom setu propustili smo meč-loptu kod 5:4, no znali smo da će uskoro doći nova prilika. Tako je i bilo – ističe Mektić.
Igrom sudbine dogodilo se to samo dan nakon što smo obilježili 20. obljetnicu Goranova osvajanja Wimbledona u pojedinačnoj konkurenciji. No, ono što sigurno znamo – makar je sport nepredvidljiv, kao i život – da na novi trofej u All England Clubu nećemo čekati daljnjih 20 godina.
– Obojica smo odrastala s Goranom gledajući njegov naslov i sada ponovno Hrvati slave trofej. Jako smo emotivni i ovo je najveća pobjeda – govorio je Pavić dok mu je glas podrhtavao.
Mati je ovo bio 25. trofej u karijeri (Mektiću 16.) i gleda li se samo jedna konkurencija – pojedinačno ili u parovima – on je naš najuspješniji tenisač. Na drugom mjestu bio bi Goran Ivanišević s 22 trofeja u pojedinačnoj konkurenciji (no ukupno ima 31). Paviću se priznaje još jedan pothvat: prije deset godina osvojio je Wimbledon i u konkurenciji juniorskih parova. Pažljivi kroničari detektirali su da se takvim postignućem mogu pohvaliti još samo četvorica: Woodbridge, Palmer, Tecau i Herbert.
Nije loše uzgred spomenuti da će Mate i Nikola za trijumf u Wimbledonu biti nagrađeni razdiobom novčanog kolača u iznosu od 480.000 funti (oko 4,2 milijuna kuna).
Prednjače Pavić i Dodig
Mektićev i Pavićev Wimbledon 17. je Grand Slam naslov hrvatskih tenisača i tenisačica (moglo bi se reći i 17. i 18.). Obično ih nabrajamo kronološki, a sad ćemo napraviti iznimku pa ćemo naše teniske besmrtnike poredati po broju naslova. Tu prednjače Pavić i Ivan Dodig koji imaju po pet trofeja, s tim da Ivan ima dva u muškim, a tri u mješovitim parovima, a Mate tri u muškim i dva u mješovitim. Goran Ivanišević, Marin Čilić i Iva Majoli imaju trofeje u pojedinačnoj konkurenciji, u muškim parovima se time još mogu pohvaliti Nikola Pilić i Mektić, a u mješovitim još i Dragutin Mitić te ponovno Mektić. A Mirjana Lučić Baroni može se ponositi naslovom u ženskim parovima (Australian Open 1998. s Martinom Hingis). Većina je tih trofeja osvojena u posljednjih 20 godina, tako da smo uvjereni da nas sljedećih godina očekuju još mnoge radosti.
Nakon 41 godine suše, jedna Australka ponovno je osvojila Wimbledon. Pošlo je to za rukom prvoj tenisačici svijeta, 25-godišnjoj Ashleigh Barty, koja je u finalu za sat i 55 minuta igre sa 6:3, 6:7 (4), 6:3 svladala Čehinju Karolinu Pliškovu.
Australki je to drugi Grand Slam naslov u karijeri nakon što je 2019. osvojila Roland Garros. Barty je tako ponovila uspjeh svog idola Evonne Goolagong, koja je svoj drugi naslov u All England Clubu osvojila 1980. godine.
Pliškovoj (29) ovo je bio drugi izgubljeni finale, poražena je i u završnici US Opena 2016. kada je bolja od nje bila Njemica Angelique Kerber.
– Nisam puno spavala prethodnih noći, razmišljala sam o finalu, ali kad sam izašla na teren, igrala sam kao kod kuće. Bilo je sjajno. Osvajanje Wimbledona je ispunjenje mojih snova – kazala je ozarena Barty koja se tako učvrstila na prvoj poziciji WTA liste. (af)•
Mektić i Pavić su naš veliki adut za godine koje dolaze, a i sad na Olimpijskim igrama u Tokiju. Ako osvoje zlato, to će za mene biti veći uspjeh od osvajanja Wimbledona. Ali bit će teže jer na OI igraju i najbolji tenisači iz singla