Nikad nije bilo manje zanimanja za igrače iz HNL-a. Dobro, otišao je Carlos u Kinu, Vručina u Izrael, ali sve je to "sića". Vedete poput Zeca, Ibričića, Mandžukića, Vide, ostale su u svojim klubovima, čekali su, čekali, ali su ostali bez pravih ponuda. Osim Lovrena, nije bilo, kako Mamić često kaže, "izuvanja iz cipela".
Naravno, možemo sad pričati o krizi, o ovome, o onome. Ali, ne smije se pobjeći od činjenice da nam je nogomet iz sezone u sezonu sve slabiji. Uostalom, to dokazuju rezultati naših klubova u europskim natjecanjima.
I to stalno srozavanje kvalitete daje signal za uzbunu, ali reakcije odgovornih nema. Pritom mislimo na Vlatka Markovića i HNS. Vrli nam predsjednik saveza o HNL-u progovara vrlo rijetko. Ili nikada.
– Nema nikakvih problema – odgovara Vlatko kad ga se pita o HNL-u.
I to je sve, Udruzi prvoligaša dao je ovlasti, vlast u ruke, i pušta ih da se guše u svom sveopćem neznanju. A on, poput Poncija Pilata, pere ruke.