Mirko: Zbog meča s Nelsonom mogao sam ostati invalid!

Mirko Filipović u ekskluzivnom intervjuu za Gol.hr prvi je put javno govorio nakon svoje posljednje profesionalne borbe. Pet dana nakon poraza od Roya Nelsona u Las Vegasu emocije su se slegle.

– Dobro se osjećam i sretan sam. Težak period je iza mene i bitno je da je ta borba konačno gotova. Sretan sam što je ugovor istekao, ali žao mi je što sam zadnju borbu izgubio, to će me još dugo proganjati – istaknuo je Mirko i otkrio neke nepoznate detalje.

Naime, uoči okršaja s Nelsonom, ozlijedio se na treningu, a liječnici su mu naredili hitnu operaciju!

– Imao sam tešku ozljedu, ali nisam o tome htio govoriti ni tražiti opravdanja. Ne želim biti mekušac i slabić, no moram ovo reći. Deset dana prije borbe pogodio sam Pata Barryja na treningu krošeom, a ja sam ozlijedio ruku, biceps. U Poliklinici Sunce rekli su mi da se to odmah mora operirati. Naravno, odbio sam pa su mi rekli da sam lud. Bez obzira na sve nisam htio odustati, šest sam se mjeseci spremao za to – objašnjava Mirko razloge riskantne odluke.

Nakon što se vratio iz SAD-a, konačno se posvetio zdravlju, no dijagnoza nije blistava.

– Sada sam obavio tu magnetsku rezonanciju, tetiva je pukla i moram je hitno operirati u utorak jer ću u suprotnom ostati invalid. Inače, takav operativni zahvat mora se napraviti tjedan dana u roku od ozljede jer će se tetiva povući gore ili dolje, a prošla su skoro tri tjedna.

Unatoč svemu, Cro Cop zna da je s mukama gotovo i ne žali što se borio.

– Unatoč ozljedi mislim da je borba bila dobra, ali ta ruka me koštala. Pokušavao sam nešto napraviti, ali nisam ništa mogao. Ne tražim alibije, Nelson je pošteno pobijedio, samo mi je žao što se nisam oprostio pobjedom od UFC-a, ali zaista sam bio ozlijeđen. Većina ljudi bi odustala, ali to meni nije bila opcija. Bio sam svjestan posljedica, ali htio sam to napraviti – još jednom je istaknuo Mirko.

Koliko će rehabilitacija trajati?

– Nekoliko dana provest ću u bolnici, a onda će tri tjedna ruka biti zamotana pa slijede još dva mjeseca laganog razgibavanja. S rukom neću smjeti ništa raditi, atrofirat će mišić, ali vratit ću ja sve na mjesto.

Spominjala se i oproštajna borba u Areni...

– To sada otpada definitivno. Htio sam se oprostiti po K1 pravilima, bila su dva velika borilačka imena u planu, no na moju veliku žalost propalo je. Moram misliti na svoje zdravlje jer ću ostati invalid, a to ne smijem riskirati. Tetiva se više neće moći nategnuti niti šarafima ako se sada ne posvetim sanaciji te ruke.

Je li poraz od Nelsona zaista kraj?

– Je, i tako sam najavio i prije borbe, nema veze s porazom jer bih se svakako oprostio. Nisam planirao produživati ugovor – kazao je Mirko.

Legenda slobodne borbe objasnila je se dogodila prijelomnica kada je sve krenulo nizbrdo.

– Stari Cro Cop umro je skupa s Prideom. Moj prijatelj profesor Jukić rekao je da se moja karijera dijeli na dvije faze – natjecateljsku i ekonomsku. Nakon Pridea bio sam emotivno prazan, nakon osvajanja Grand Prixa uslijedila je prva operacija i kola su krenula nizbrdo. Što zbog kaveza koji je drugi medij usporedbi s ringom, drugog tipa natjecanja i ozljeda... Trenirao sam više nego za Pride, ali nisam grizao koliko u Prideu. Zasitio sam se svega, tog vojničkog života. Živio sam spartanski i ponosan sam na to, no u zadnje vrijeme me počela ubijati rutina. Budim se u 7 sati ujutro, odvezem pse u šumu i idem na trening. A onda me čeka još jedan strašno naporan trening u 18 sati pa moram cijeli dan biti kod kuće. To me ubijalo jer ništa nisam drugo mogao napraviti. Uz to, otac sam dvoje djece, hvatala me nostalgija i za rodnim mjestom, a za sve to nisam imao vremena. Sve mi je to počelo nedostajati što je normalno. Uz to, nisam više bio gladan jer sam osigurao egzistenciju – kaže Mirko i dodaje:

– Dosadilo mi je šivati arkade, u Vinogradskoj sam već bio domaći, ima ona pjesma ''Sve je lako kad si mlad'', a ja više nisam mladić... Toliko putovanja, svega... – iscrpio sam se psihički.

Filipović je objasnio i zašto se nije povukao nakon 2006.

– Reći ću vam iskreno – jer nisam zaradio dosta da osiguram egzistenciju. Nisam si mogao dopustiti jednu stvar – nikad si ne bih oprostio da sam radi vlastitog komfora rekao da mi je dosta sa 33 godine. Ili ne daj Bože da u mojoj obitelji netko završi u bolnici i da mi trebaju novci da ih spasim, a ja ih nemam, objesio bih se. Nikad si to ne bih oprostio. To je bio osnovni motiv, ne zato što sam ja bolestan na Ferrarije, Lamborghinije... – zaključio je Mirko.