Kad je 1968. sagrađen Olimpijski stadion u Münchenu za Olimpijske igre 1972., držalo ga se čudesnim, revolucionarnim za svoje vrijeme. Krov stadiona je neubičajenim dizajnom imitirao Alpe, a nakon igara postao je dom nogometnih klubova Bayerna i Münchena 1860.
Kišobrani i jastuci
Danas je Olimpijski stadion samo jedna od atrakcija bavarske metropole i prelijepog olimpijskog centra, a svi putovi, kad igraju Bayern, zehcigeri ili Elf, vode nekoliko stanica metroom dalje, do same periferije grada. Vrata stadiona uoči utakmica Bundeslige otvaraju se već dva sata prije početka, ali prostor oko arene počinje se puniti i ranije iako izvan kruga stadiona ne radi apsolutno ništa. Nema nijednog kafića koji bi mogao dovesti u napast navijače da se opiju i dio novca odnesu Allianz areni, nogometnoj tvorci nova.
Navijači se žalili na propuh i stroga pravila
Najveća zamjerka koju su gledatelji imali protiv Allianz arene bio je propuh koji je dolazio kroz otvorene ulaze stadiona. Odlučeno je da će se postaviti ulazna vrata s mogućnošću zatvaranja. Sad je gledateljima puno udobnije pratiti utakmice. Navijači su se žalili i na iznimno stroga pravila ponašanja.
Nijemci imaju sasvim dovoljno razloga da na utakmicu dođu sat-dva ranije. Jedan od prvih je glavna navijačka trgovina na drugom katu Arene, u kojoj se može pronaći sve što se može zamisliti, od kemijske olovke do pokućastva, ‘umjetne salatare’, prstenja, kravata, kišobrana, jastuka... Sat i pol prije početka utakmice golemom trgovinom je nemoguće hodati od silnih kupaca. Na utakmice dolazi cijela flota navijačkih autobusa iz cijele Njemačke i Austrije, a zarada raste još više kad navijači napune unutarnje hodnike Allianz arene, kako će stadion nositi ime 30 godina. Više od 20 kioska s tradicionalnim bavarskim kobasicama mamac su za sve koji dođu na Arenu, pa makar uz te kobasice morali piti bezalkoholno pivo.
Proračunati Nijemci su osmislili sustav kupovanja na kioscima putem Arena kartice. Minimalan limit je 10 eura, tako da na kioscima nema plaćanja i uzvratnog novca, nema gužve i problema.
Kolika je odogovornost navijača prema ponosu Münchena pokazuje i to što je fasada Arene napravljena od 2874 ploha koje su pokrivene izuzetno tankim specijalnim folijama od samo 0,2 milimetra. Što znači da bi se svaka od tih ploha mogla probušiti običnim nožićem ili malo oštrijim kamenom. No, u kulturnoj Njemačkoj to nikome ne pada na pamet.
Bez kiča u svlačionici
Osim na dan utakmice, Arenu se može za deset eura obići u organiziranom obilasku koji uključuje i ulazak u svlačionicu Bayerna. Iako bi se očekivao glamur i kič, uostalom pojedini njemački novinari stadion posprdno nazivaju Aroganz Arena, svlačionica je lijepa, ali skromna. Ni približno svlačionici kakvu ima, primjerice, madridski Real na Santiago Bernabeu.