Novi predsjednik NK Rijeke Damir Mišković i desna ruka Gabriela Volpija, talijanskog poduzetnika, o privatnom životu ne želi previše govoriti. Rođeni je Riječanin, otkrio nam je samo da je išao u školu na Trsatu i, ono što je javnosti već poznato, u mladosti je bio vratar
- Trenirao sam do 19 godine, nisam bio loš, ali da sam bio bolji, valjda bih igrao u Rijeci, kaže.
Kada ste otišli iz Rijeke?
– Otišao sam 1987. godine i odmah počeo raditi za Volpija, krenuo sam od, u ono doba, najniže pozicije, a sada sam menadžer cijelog holdinga Orelan Invest i ponosan sam na to jer su od tri direktora u holdingu, dva Hrvata, Predrag Sloboda i ja.
Kako je došlo do ideje o pomoći riječkom nogometu?
- Svi pišu o Volpiju, da, Volpi je jedan dio te priče, Orelan Invest je holding koji ima svojih dvadesetak kompanija u partnerstvu s drugim velikim kompanijama. Prije mnogo godina određeni dio novca počeli smo ulagati u škole, pomagati invalidima, davali smo za lijekove što je poslije dovelo i do nastanka Social sport foundation, zaklade za promicanje društvenih i sportskih aktivnosti. Dva posto godišnje zarade Orelan Investa ide u zakladu. Social sport u vlasništvu ima nogometnu akademiju u Nigeriji, vaterpolo klub Pro Recco, talijanskog nogometnog trećeligaša Spezia Calcio, financijski pomaže Primorje. Volpi je pomogao vaterpolu, nogometu, a onda je došla Rijeka, Predrag je u Primorju predsjednik, ja sam potpredsjednik. Kao što Volpi želi pomoći svome kraju, i mi svome kraju želimo uzvratiti. Imamo priliku pomoći. Da nije bila NK Rijeka, novac bi išao negdje drugdje. Volpi je pokazao razumijevanje za nas i ponudio mogućnosti, vidjeli smo što je napravio za Pro Recco. Jednostavno, dio smo novca usmjerili u naš kraj, to je sve, nema veze s pričama da imamo naftna polja, rudače pa tako i neke druge namjere. To jednostavno nije istina. Ja bih volio da ljudi koji rade vani ili ovdje kod nas pomognu sportskim klubovima.
Nakon obilaska Kantride izrazili ste zabrinutost?
– Bio sam zabrinut, kako ne, ali treba reći. Ljudima nije bilo lako, mjesecima nisu dobili plaće. Čuo sam neke komentare, ma što je to, dva, tri milijuna eura, sića. Ako je njima sića, nama nije, mi imamo novca, ali ne na razbacivanje. Takvi su komentari malo smiješni, neprikladni jer se na nogometu ili vaterpolu ne možeš obogatiti, moraš gledati da što manje izgubiš.
Nakon vaterpolske utakmice Primorja s Pro Reccom susreli ste se s riječkim nogometašima?
– Da, vidjeli smo se, ali ih ne poznam. U tri mjeseca morat će se pokazati, dati sve od sebe, gristi. Mogu i izgubiti, ali truditi se moraju.
Spominju se i moguća ulaganja u infrastrukturu?
– Sve je moguće, ali prvo treba razmišljati o klubu. Stadion je i danas u redu, a za dalje treba vidjeti i s Gradom. Meni je bitno investirati u mlade igrače da na Kantridi ne bude 200 nego 400 mladih.
Kako ćete uskladiti obaveze u Orlean Investu i NK Rijeci?
– Na to gledam kao na vođenje jedne tvrtke. Ljudi u klubu imat će svoje dužnosti koje treba obavljati, kao i ja svoju. Treba gledati da ljudi imaju mirne dane, da redovito primaju plaću, stvoriti im uvjete da mogu mirno raditi. Struka će morati odraditi svoj dio posla, jer da sam svakog dana tu, u tom dijelu ne bih mogao pomoći.
Na nogometu se ne možeš obogatiti, važno je ne izgubiti uloženo
FOTO Milanovića dugo nismo vidjeli ovako sretnog, na druženju s građanima oduševio ga jedan gost
Milanović je bio u Čakovcu na večeri međimurske popevke
Bolesna voditeljica sve je lošije, sudski dokumenti otkrili detalje o njenom stvarnom stanju
Razlog predaje ovih dokumenata je činjenica da je njen skrbnik odlučio tužiti mrežu A+E koja je objavila dokumentarac 'Where Is Wendy Williams', jer tvrdi da su je navodno iskoristili. Wendy, pisali smo ranije, boluje od frontotemporalne demencije.
Digli su kredite i dali mu novac da sagradi kuće, sad su u suzama jer su ostali bez svega: 'Prevareni smo'
Ljudi su vukovarskom poduzetniku dali ukupno 380 tisuća eura za gradnju vlastitih stanova. Sklopljeni su ugovori, dali su mu avanse, počela je i gradnja, a onda se on više nije javljao
One su duša svakog hrvatskog malog mjesta: 'Kad zapadne snijeg u Gorskom kotaru, malo tko im dolazi osim nas'
Tamo gdje je tempo sporiji, a svatko svakoga poznaje, vlada posebno ozračje zajedništva i međusobne suradnje. U malim hrvatskim mjestima poštari i poštarice često su svima dobri znanci, uvijek spremni pomoći u rješavanju nekog problema. Donosimo priče iz četiri hrvatske regije.
U jednom našem gradu nalaze se čarobni kameni labirinti: Posjetitelji tvrde da im pružaju unutarnji mir
Pitajte Mamića