Ni Jarni možda ne dočeka proljeće

Sudeći po tome što njegova momčad pokazuje kod kuće i u gostima, Robertu Jarniju trebalo bi svanuti. Jer, do zimske stanke Hajduk treba gostovati u Kranjčevićevoj, Zaprešiću i Varaždinu, a ugostit će Slaven Belupo. A Hajduk igra puno bolje u gostima. Što se najbolje vidjelo u dvoboju protiv Međimurja. Do 50. minute sve je funkcioniralo, bijeli su vodili s 3:1, a onda je Jarnijeva momčad krenula na - spavanje. I trener zajedno s njom.

Premda Jarni ima objašnjenja zašto nije mijenjao vezni red u kojoj je trkački trojac Damjanović, Andrić i Linić na teren istrčao gotovo s bolesničkog kreveta, nikako nam nije sjelo objašnjenje da je na klupi imao samo centarhalfove. Ljubičić je mirne duše mogao zamijeniti Damjanovića, Gabrić Linića, a Bartolović u zadnje vrijeme egzistira kako veznjak, ne kao napadač.

U tim neobavljenim izmjenama došlo je od izražaja Jarnijevo trenersko neiskustvo. Jer, morao je u pripremi utakmice imati već pripremljene zamjene, morao je planirati da će mu skrpana sredina terena "puknuti" nakon sat vremena igre. Usto, Jarni se nije najbolje snašao ni kada se Hrgović ozlijedio. U čekanju da vidi hoće li Hrgović moći nastaviti igru prošlo je dragocjenih sedam minuta i 23 sekunde. Toliko je Hajduk igrao s igračem manje, i to u razdoblju nakon 70. minute, kada je Međimurje možda trebalo biti slomljeno.

Ne treba sad Jarnija "ubiti", ali valja ga upozoriti na neke stvari. U Hajduku trenutačno nema tko ni popričati s njim, mladi je trener praktički prepušten sam sebi. Usto, na utakmicama nema ni pomoćnika, koji bi mu možda signalizirao, sugerirao promjene.

Dosadašnjim pristupom Jarni je pokazao da je kadar na kojeg treba ozbiljno računati, Međimurje je pokazalo i pogreške u vođenju momčadi. Ali, i iz pogrešaka se uči. A Jarniju preostaje da u igrama protiv Zagreba, Intera, Slavena Belupa i Varteksa uvjeri one koji će preuzeti klub da je on taj kojemu bijele valja povjeriti u ruke.