Nikad među trikolorima nije bilo trvenja zbog podrijetla ili boje kože

Francuska je reprezentacija svojedobno sastavom izazivala političare s krajnje desnice da je u njoj suviše obojenih igrača, što nisu smjeli do kraja reći, i da ne znaju pjevati nacionalnu himnu, što su otvoreno govorili. Što su bili bliži uspjehu, to je obojenost – etnička i rasna – više izazivala bijele rasiste da se opiru samome modelu obojene reprezentacije.

Politika „Francuzi najprije“ nije se mogla upotrebljavati,jer u francuskoj nacionalnoj momčadi igraju samo Francuzi. To što su u njezinu sastavu i djeca Afrikanaca ili Arapa samo dodatno potvrđuje da je bogatstvo u razlikama, ako se razlike dobro slože i poštuju. Nikad među „trikolorima“ nije bilo unutrašnjih trvenja zbog porijekla ili boje kože; bilo je vanjskih prijepora, i od tvrdih nacionalista tipa oca i kćeri Le Pen koji su na „čistoj“ Francuskoj gradili svoju političku borbu.

Osjećaj pripadnosti francuskoj naciji i francuskoj državi razvija se više od tri stoljeća, od slavne Revolucije, i sve do sada stvara uspješni model integracije razlika, bilo u političkom, bilo kulturnom ili sportskom korpusu. Kad je Ardian Kozniku igrao u Francuskoj, mediji su ga predstavljali kao Hrvata. Francuska i Hrvatska bile su tada u fazi obostrane sumnje; danas među njima vlada povjerenje i partnerstvo. Kad bi Danijel Subašić slučajno branio za Francusku, bio bi Francuz, kao i svi ostali igrači.

Zašto bi i danas podatak da je našem golmanu otac Srbin bio važniji nego da je hrvatski državljanin, i da je, prema tome, politički Hrvat? Logika francuske države izgrađena je na prosvjetiteljskoj platformi građanina. Integracija, bez asimilacije. Snagu države i nacije, pa i sporta, kao društvene djelatnosti od posebnoga interesa, Francuska gradi na jedinstvu u razlikama i razlikama u jedinstvu. U tom političkom i psihološkom smislu, njezine su reprezentacije homogene, motivirane da uspjesima potvrde vrijednosti pod kojima se bore. Za „Marseljezu“ će neki čistunci reći da je „krvoločna“ himna, zbog riječi koje pozivaju u borbu. Francuzi su, kao i njihova himna, borben narod ponosnih ljudi. Samo su se jednom predali u svojoj povijesti; nikad na zelenom terenu.