Teško je pronaći razlog da se ne snimi dokumentarac o Stevenu Gerrardu. Nevjerojatna karijera igrača kojega smo i mi dobro upoznali ostala je od početka do kraja vezana samo uz jedan klub. Već i na taj način “Make Us Dream”, koji je kao pravi sportski dragulj prepoznao i Amazon putem kojega se film može vidjeti, postaje ne samo dokumentarac o Gerrardu već i o Liverpoolovim navijačima, a oni su posebno emotivni.
No, to je za igrača dodatni teret. Domaći dečko uvijek u Redsima mora dati više, pogotovo ako je kapetan.
Odnos Gerrarda i Beniteza
– Nisam želio biti jedan od onih kapetana koji nisu osvojili ništa s Liverpoolom – kaže Gerrard u filmu jasno ukazujući o kakvom se pritisku radi.
Redatelj filma Sam Blair vješto je sugovornike umjesto u sliku smjestio u off, iza arhivskih snimaka koje pokazuju Gerrarda od najranijih nogometnih dana gdje se posebno ističe pobjeda malih Redsa od 27-0 u kojoj je jedan od slavnijih Liverpoolovih kapetana zabio 12 golova. Zaobiđimo kronologiju pa krenimo s osobom s kojom je uspjehe dijelio upravo odmalena, Michaelom Owenom.
– Imao sam dosta uzora u momčadi koje sam želio ispratiti igrom, Fowlera, McManamana, Redknappa, Carraghera i Owena. Pogotovo njega jer smo bili kao odraz jednoga prema drugome toliko dugo – kaže Gerrard.
I onda je Owen jednostavno otišao. No, nije to ni blizu razočaranjima koja će Gerrard doživjeti kasnije u karijeri. Ne toliko od suigrača koliko od vlasnika i trenera. Posebna priča je ona s Rafaelom Benitezom. Dobar dio dokumentarca je rasprava o hladnom španjolskom treneru kojega Stevie G. nije mogao skuhati.
– Rafa je iz mene najbolje izvlačio s distance. Običavao je provocirati me. Možda mi nije nikada iskazivao emociju koju sam želio, ali dobio je od mene najbolje igračke godine – kaže slavni Liverpoolov kapetan.
Upravo pod Benitezom izboreno je ono nevjerojatno osvajanje Lige prvaka 2005. godine u Istanbulu. Nakon 3:3 i produžetaka, pobjeda je došla nakon jedanaesteraca. Ipak, nakon neopisivog veselja, i dalje između Beniteza i Gerrarda nije “klikalo”. Jedan je trener ipak onaj kojega se kapetan Redsa voli sjetiti na poseban način.
Ostao je u nogometu
– Gerard Houllier bi sjeo s mojom majkom i ocem i pitao što sam jeo, kamo izlazim. Želio je da živim kao profesionalni nogometaš i u to me i pretvorio – rekao je podsjećajući se u jednom trenutku i na Sammyja Leeja, Phila Thompsona, trenere iz mlađih kategorija.
– Bili su za mene očinske figure koje su mi pomogle da postanem lider kakav sam bio – kaže Gerrard.
Iako je riječ o velikom igraču, kraj filma pokazuje da njegova priča nije nimalo drukčija od bilo koje priče iz profesionalnog sporta. Kontinuirane ozljede, bolovi koje nije mogao podnijeti i depresija time izazvana presudili su kraju karijere i jedne velike ljubavi prema klubu.
Otišao je u Los Angeles. No, nakon Amerike ipak je ostao u nogometu, i to u sličnoj misiji – vratiti Glasgow Rangers u vrh.
>> Pogledajte i najbolje sportske fotografije u 2018.