Prije dvije i pol godine Ivo Nakić počeo se baviti menadžerskim poslom. Bivši igrač Cibone i Partizana danas je zaposlenik američke agencije BDA vlasnika Billa Duffyja, menadžera koji ima šest ureda u Americi te četiri u Europi.
– Duffyjev glavni čovjek za ovaj dio svijeta jest Rade Filipović. Bio je kondicijski trener Partizana kada sam igrao za taj klub. Rade je otišao u SAD i postao agent pa mi je, kako se oni kao kompanija šire, ponudio posao. Ja sam komunikativan, volim procjenjivati igrače, pregovarati, putovati.
Velika Cibonina nada
Nakić živi na potezu između Rijeke, Ljubljane, Zagreba i Beograda. U Rijeci je rođen, Zagreb je najjače košarkaško središte, a supruga s dvije kćeri je u Beogradu.
– Živio sam dvije godine i u Njemačkoj, u Würzburgu. Igrao sam jednu sezonu s Nowitzki, koji je kao 19-godišnjak otišao u SAD. Ostali smo u kontaktu, njegovi roditelji često dođu u Selce.
Košarkaški kibici dužeg pamćenja sjećaju ga se kao velike Cibonine nade, kapetana kadetske reprezentacije bivše SFRJ.
– Doveo me Novosel uz puno obećanja. No, Cibona je tada imala odlične braniče, Acu Petrovića i Pavličevića, došao je Dražen, pa Cvjetićanin nakon čega sam uvidio da Novoselova priča ne pije vodu. Otišao sam u vojsku i prešao u Partizan, gdje sam ostao šest godina.
Ratne 1992. s Partizanom je osvojio naslov prvaka Europe što u Hrvatskoj baš nije bilo dobro primljeno. No, svejedno se odlučio na povratak u Cibonu.
– Prva dva mjeseca sjedio sam u Amadeusu. Nitko nije sa mnom htio popiti kavu. Dečki su u svlačionici prema meni bili super, no nakon treninga nisu se željeli družiti. No, ne zamjeram im, danas smo si dobri.
Pitali smo ga zašto prije nije otišao iz Beograda.
– Zbog sankcija je Partizan kao domaćin igrao u Madridu. Odigrat ću tih par mjeseci i otići, rekao sam samome sebi. Imao sam 1991. ponudu da idem, no tamo sam dobio pravu priliku, napravio karijeru, pa sam htio biti korektan prema klubu. No, i tamo sam nadrljao. Morao sam vratiti stan.
Šarić na pet pozicija
"Nadrljao" je Ivo i prije osam mjeseci kada je imao tešku operaciju na srcu.
– Trebalo je to suziti urođeno proširenje aorte.
U svom izboru košarkaša odlučio je konstruktivno kritizirati, a ne samo hvaliti. Prednost je dao Tomiću.
– Ante igra u velikom klubu, no kasni u razvoju 2-3 godine. Kukoč i Rađa u njegovim godinama bili su već igračine. Danas nije toliko važno na koliko pozicija možeš igrati u napadu, nego na koliko pozicija možeš igrati obranu.
Dva igrača Fenerbahçea postala su standardan izbor svih anketiranih.
– Tomasu fali nečeg "kilerskog", da bude još ubojitiji. S obzirom na talent Ukić je također trebao napraviti veću karijeru.
Bodove su dobili i dečki iz budućnosti.
– Očekujem da će Bogdanović postati lider reprezentacije. Šarić ima glavu za to. Mali igra pet pozicija, no njega čeka još puno individualnog rada. Mora mu se osigurati stručni rad, što sada nauči, bit će ključno.