Da smo prije nekoliko dana proveli anketu tko su Sandra Mandir, Luca Ivanković, Iva Slišković, Mirna Mazić, Antonija Mišura, sa 95-postotnom sigurnošću mogu reći da bi odgovori bili otprilike ovakvi: članice Ladarica, nove divasice, manekenke, hostese na ATP-u u Umagu.
Protekli tjedan na kavi u redakciji našlo se nekoliko novinarki i novinara raznih generacija, raspravljajući o novinarstvu kao poslu, o budućnosti našeg poziva. Recesija, pad kupovne moći, elektronički mediji, manjak vremena, sve su to razlozi kojima poslodavci, ali i mi sami, pokušavamo opravdati činjenicu da se tiskani mediji slabije prodaju.
Do profita makar i pošteno
Zanimljivije je postalo kada smo počeli razgovarati o sadržaju: jedni tvrde da smo se posvetili trivijalnosti, a da smo zapostavili prosvjetiteljsku ulogu, kojoj bismo kao novinari zapravo svi trebali služiti. Drugi su pak uvjereni da svoj uspjeh moramo temeljiti na činjenici da svoju publiku nutkamo sadržajem koji želi pročitati, vodeći se poznatom ugostiteljskom krilaticom: gost je uvijek u pravu.
Pa što to želi kupiti narod koji je prije dva desetljeća hrlio na zapad, kako bi odbacio mrski, ideološki obojeni socijalizam, te prigrlio kapitalizam, nadajući se da tamo sposobni mogu pobijediti podobne? Hrvati su narod koji voli pratiti trendove, pa smo tako halapljivo prigrlili sve zapadnjačke blefove poput Valentinova, kada dragoj osobi moraš nešto kupiti, Badnjaka kao blagdana svih šopingoholičara, a ne dana kada slavimo Isusovo rođenje. Nametnuta nam je utrka za profitom, materijalnom moći, do koje svakako valja stići. Ako nikako drukčije onda pošteno.
Znameniti Severinin filmić, Nemeš i Marijana u Big Brotheru, soundboard Zdravka Mamića kao njegov "The best of" i Rozgina "Bižuterija" ultimativni su hitovi svih portala za kojim se utrkuju i novine – zapravo je to ono što Hrvati danas uglavnom žele kupiti. Što vulgarnije, primitivnije, pokvarenije, prizemljenije, to nam je prihvatljivije, to je ono što zapravo neutaživo želimo konzumirati. Sve je to davno shvatila Nives Celzijus.
Navijam za Spartance
– Nives poznajem više od deset godina, mogu slobodno reći da smo bliske prijateljice. Ona je prema svojoj djeci divna, uzorna majka. Nema teorije da Nives ne skuha ručak svojoj djeci. Poznajem mnogo žena koje se predstavljaju kao brižne majke, a nikada nisu skuhale ručak, djeca se hrane u McDonald'su, stanovi su prljavi i razbacani – otkrila nam je jedna njezina dugogodišnja beogradska poznanica koju ona u svojim knjigama zove Marija.
Nives će tako štivom "U krevetu s Cristianom Ronaldom" ili "Golom istinom" ponuditi triviju te na taj način preoteti "Kiklopa" Tomiću, Dežuloviću, Pavičiću, Feriću, Jergoviću, Perišiću, Nuhanoviću, Bodrožićki... Svim tim sjajnim piscima koji perom govore o svoj nesreći ove civilizacije, a zapravo se svatko na svoj način bori učiniti je boljom i kvalitetnijom. Iako Nives nema baš nikakva dara za glazbu i pjevanje, za njezin uradak "Moj mali Messi, daj me protresi" danas zna više Hrvata nego za Urbana, Rundeka, Štulića, TBF, koji su svojim stihovima educirali generacije i generacije.
Pripadam onom ešalonu novinara koji bi trivijalnost pretpostavio ozbiljnom, argumentiranom, edukativnom novinarstvu, dozirajući light sadržaj. Negdje na zadnjim stranicama pronašao sam priču o Sandri Mandir, Luci Ivanković, Ivi Slišković, Mirni Mazić, Antoniji Mišuri, koja izgleda kao da sutra može biti manekenka, model, pjevačica, ali nadam se da će postati samo vrsna košarkašica. Naime, te su djevojke u subotu postigle najveći uspjeh hrvatske ženske košarke izborivši kvalifikacije za OI u Londonu. Da ne nabrajam sve te divljovodaše, gimnastičare, streljačice, svoj uspjeh traže u satima i satima spartanskog rada. I, eto, želio bih da te košarkašice dostignu i prestignu slavu jedne starlete a da se pritom ne moraju skinuti za neki kalendar... I Večernjak čini mali pomak u sportskom tjedniku Max, gdje se piše o sportu.
No, da ima iznimaka i u toj generaciji odgojenoj u 'kapitalizmu na hrvatski način', vidio sam upoznavši jednu mladu damu koja se bliži tridesetima, koju nitko nije obeščastio, koja još uvijek mašta o svom princu na bijelom konju. Iako je svoje tinejdžerske i studentske godine, kada se formirala kao osoba, provela u društvu u kojem je sve to sramota, a ne vrlina, ona još vjeruje u poštenje, moral, vjernost, ljubav...
prije je bilo bolje nego danas..., bla, bla, bla... moralno je ovo a nemoralno, ... bla, bla, bla nives, tomic, dezulovic, pavlicic, christiano ronaldo, feric, sandra mandir, luca ivankovic, iva sliskovic,zdravko mamic, nemes i marijana.....bla, bla, bla....