Kada je Alexis Sanchez došao u milanski Inter iz Manchester Uniteda u posljednjem tjednu nedavno završenog ljetnog prijelaznog roka, talijanski velikan htio je izbjeći plaćanje ogromne odštete. Klubovi su se, dakle, umjesto transfera dogovorili za jednogodišnju posudbu tijekom koje će podijeliti ogromnu godišnju plaću Čileanca od 20 milijuna eura godišnje.
Žongliranje s milijardama
Ova strategija poznata je navijačima i stručnjacima, posudbe su dio nogometa desetljećima, no količina posudbi u odnosu na transfere strahovito je porasla posljednjih godina jer klubovi žele izbjeći plaćanje golemih odšteta za igrače na tržištu na kojem se “žonglira” s milijardama eura. Ovaj prijelazni rok bio je pravi primjer tog porasta.
Prema analizi američkog Financial Timesa, u 1992. godini posudbe su činile tek šest posto svih transfera u pet najjačih europskih liga: Engleskoj, Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Do 2009. godine ta je brojka porasla do 20 posto, odnosno petine svih transfera. Ove godine broj posudbi zauzima čak trećinu svih transfera odrađenih u ljetnom prijelaznom roku.
Izjave visokih dužnosnika iz nogometnih klubova, ali i nogometnih stručnjaka otkrivaju da posudbe nisu samo raširenije, nego je i njihova izvedba sofisticiranija. Istina, posudbe su jednim dijelom rezultat pametnijeg poslovanja klupskih dužnosnika, no njihova kompleksnost u posljednje vrijeme donosi sve veću skepsu među “čuvarima sportskih pravila”.
Već spomenuti primjer Alexisa Sancheza pokazatelj je takozvanog privremenog transfera koji je odgovarao i jednoj i drugoj strani. Čileanac nije bio u prvim planovima Solskjaerove momčadi pa se stoga United želio riješiti njegove ogromne plaće. United je, kao klub koji plaća 300 milijuna eura godišnje, morao stvoriti ravnotežu.
S druge strane, Inter, koji nije osvojio talijansku Seriju A još od 2010. godine, htio je dati šansu svojedobno jednom od najboljih svjetskih ofenzivaca, a da ne riskira goleme iznose trajnim transferom.
– Ovo je toliko promjenjiv biznis. Možete kupiti igrača za kojeg mislite da će osvojiti svijet, a na kraju taj igrač ispadne sranje. Najčešće je smislena odluka dovesti igrača na posudbu, ako ne krene kako treba, barem nešto možete vratiti – rekao je Piero Ausilio, sportski direktor Intera koji je aktivno sudjelovao u posudbi Sancheza.
Način na koji posudbe počinju revolucionarno mijenjati nogometno tržište najbolje je prikazan u jednoj specifičnoj vrsti – posudbi s opcijom kupnje.
O takvoj opciji raspravljali su predstavnici Uniteda i Intera u dogovoru vezanom za posudbu Sancheza, no nisu je uspjeli dogovoriti. Uspjeli su je, međutim, dogovoriti predstavnici Bayerna i Barcelone kada je jedan od najskupljih nogometaša svijeta Philippe Coutinho došao na jednogodišnju posudbu u München.
Prema službenom priopćenju Barcelone, Bayern je pristao platiti 8,5 milijuna eura naknade za jednogodišnju posudbu s opcijom da trajno kupi Coutinha idućeg ljeta za fiksnih 120 milijuna €. No “probaj prije nego što kupiš” postaje trend. Prije deset godina u ligama petice ubilježeno je tek 28 posudbi s opcijom kupnje pri završetku posudbe, dok ih je ovog ljeta 110.
A sada zanimljiviji dio. Neke momčadi odlučuju se na posudbe zbog načina da se pronađe rupa u zakonu. Ponajviše pokušavaju prevariti financijski fair-play koji je u nogometni svijet uveden 2011. kako klubovi više ne bi trošili previše. Najbolji i jedan od prvih pravih primjera tih malverzacija je transfer Kyliana Mbappéa iz Monaca u PSG na ljeto 2017. Taj transfer uključivao je posve neobičnu stavku – PSG se obvezuje kupiti Mbappéa za 200 milijuna eura ako klub izbjegne ispadanje iz prve francuske lige. Svi znamo koliko je takav ishod bio nemoguć. Naravno da je PSG bez problema osvojio naslov te sezone.
Pravila financijskog fair playa nalažu da su klubovi koji se natječu u europskim natjecanjima, klubovi poput PSG-a, ograničeni na maksimalno 30 milijuna eura u čistom minusu tijekom posljednje tri sezone.
Budući da su Parižani već osigurali usluge Brazilca Neymara za rekordnih 222 milijuna eura, kombinirane odštete i plaće Neymara i Mbappéa nabile bi goleme kazne na račun PSG-a, a moguće je da bi bili i izbačeni iz europskih natjecanja.
Kaznene klauzule
Iz kluba su istaknuli da Mbappé nije bio trajno doveden u istoj sezoni kao Neymar, i to im je upalilo u “varanju” financijskog fair playa jer su zbog odgođenih plaćanja Mbappéu zadovoljili limite. Da su ga doveli odmah, bili bi kažnjeni. Nakon cijele te situacije iz Uefe su obznanili: “Uvjetovana obveza za kupnju za koju je očito da će završiti kupnjom igrača mora biti prepoznata od oba kluba kao trajni transfer od trenutka kada je ta “posudba” počela.”. Međutim, kad je o tome riječ, ništa konkretno nije napravljeno i posudbe i dalje služe kao glavna tržišna malverzacija.
Način na koji neki od najvećih klubova Europe strukturiraju posudbe za mlađe igrače produbio je brigu. Klubovi poput Liverpoola i Tottenhama uvodili su kaznene klauzule na papir, klauzule kojima se manji klubovi obvezuju na korištenje tih mladih igrača. U protivnom, mali klubovi dužni su platiti goleme novčane kazne.
Kako pokazuju dogovori za naša tri glavna primjera, Sancheza, Coutinha i Mbappéa, ali i mnoge posudbe ovog ljeta poput Perišića, Rebića, Ceballosa i Icardija, čak i najveće nogometne zvijezde na svijetu cirkuliraju kroz Europu putem posudbi te tako oslikavaju novi nogometni mentalitet – pobijedi pod svaku cijenu i na svaki način!
– Sve ovo što se događa na tržištu plod je trenda kratkoročnosti u nogometu – rekao je Omar Chaudhuri, jedan od glavnih nogometnih financijskih savjetnika u Londonu, te zaključio:
– Fokus je činiti dobro ove sezone, uspjeti ove sezone. Cilj je biti prvak ili ući u Europu, ne brinući se za bilo što što donosi sljedeća sezona.
>>> Pogledajte koliko vrijede hrvatski nogometaši
Nogomet već od davno nije sport nego biznis kojim upravlja organizirani kriminal unutar Fife i Uefe.