Da bi netko pregledao sve rezultate internetske pretrage kad upiše – Bandić obećao – mora imati jako dobro računalo i mnogo vremena i strpljenja. Jer, dobit će golemu količinu podataka. Najsvježije obećanje (ako se nešto nije dogodilo u posljednja dva dana) zagrebački je gradonačelnik Milan Bandić dao hokejašima Medveščaka. Obećao je da će se zauzeti za to da Turistička zajednica Zagreba nađe novac za njih, pa da će ih ugurati u proračun za financiranje vrhunskog sporta.
Valjda su medvjedi dosad upoznali Bandića i njegova obećanja, valjda nisu već naručili pjenušac slaveći nove prihode. Pametni su naučili da su obećanja ludom radovanja. A tek ako su Bandićeva... Od njegovih je obećanja do dolaska novca jako dalek put, nerijetko je to i bespuće. Bandić može pomoći Medveščaku preko potpore vrhunskom sportu, gradonačelnik tu odlučuje komu će dati novac. S tog naslova novac dobiva sedam klubova.
No, zar je Bandić gazda Turističke zajednice, Holdinga, cijelog grada i proračuna koji svi mi u metropoli punimo i najvećim prirezom? Obećavao je Bandić da će ukinuti harač i smanjiti poreze postane li hrvatski predsjednik. A taj prirez, na koji može utjecati, nije spominjao, ne bi ga smanjio...
Lijepo je da hoće pomoći, uostalom, mnogo i pomaže sportu i to je u redu. Najviše je novca slao u Dinamo, kojem je polako počeo zatvarati pipu. No, primjerice, ne želi pomoći Ciboni koja je u dugovima. A Cibona, koja igra i Europsku ligu i regionalnu ligu, malo bi bolje promovirala Zagreb.
Odbojkašima Mladosti ne želi dati akontaciju novca koji bi trebali dobiti u lipnju, a nemaju za put na Final four... No, vratimo se obećanjima. Rukometni dom, stadion u Maksimiru (pljunite mi u lice ne bude li gotovo 2006. godine, rekao je 2004.), pomoć pri plaćanjui odštete za Ivana Balića... samo je početak Obećanovićeva niza. Možda bi bilo bolje da Medveščaku ništa nije obećao. Možda bi onda dobili lovu. Kao Zagrepčani najskuplje WC-e. Koje nije obećao.