Tužna vijest o smrti legendarnog Nikija Laude glavna je tema automoto svijeta. Kolege, prijatelji i navijači opraštaju se s Austrijancem, a mnogi su se u emotivnim porukama prisjetili trenutka kada je Lauda pobijedio smrt i unatoč teškim opeklinama ''odlučio'' nastaviti živjeti.
Godine 1976. na njemačkom Grand Prixu, Lauda se zabio u ogradu brzinom od 200 kilometara na sat.
Unatoč teškim opeklinama koje je tada zadobio na Nürburgringu i koje su ostavile traga za cijeli život, Lauda se vratio nevjerojatno brzo.
"Udarac je bio tako snažan da mi je kaciga odnesena s glave", rekao je jednom o toj nesreći. Njegov Ferrari zapalio se i trebalo je 55 sekundi da ga se izvuče iz vozila. Dotad je već dobio teške opekline lica, kože lubanje i desnog uha i oštećenja pluća.
U bolnici, svećenik mu je dao posljednju pomast.
"Ali nisam želio umrijeti. Želio sam i dalje živjeti", rekao je Lauda četiri desetljeća nakon nesreće. Ali nije želio samo živjeti, želio se i dalje natjecati. Samo 42 dana nakon nesreće, bio je već ponovno za volanom i zauzeo četvrto mjesto na utrci u Monzi.
"Brz povratak bio je dio moje strategije, a ne sjediti kod kuće i razmišljati o onome što mi se dogodilo", kazao je.
Nakon ozljede nastavio je nositi svoju crvenu šiltericu, najprije kako bi mu zadržala zavoje na glavi, a potom kako bi ga ljudi gledali u oči, a ne glavu punu ožiljaka od opeklina.
Nakon prvog naslova prvaka F1 1975., Lauda je taj naslov osvojio još dvaput, 1977. – godinu dana nakon nesreće, i 1984.