On je svjetski prvak u nogometu iz jedne od najboljih njemačkih reprezentacija u povijesti, bio je jedan od najboljih svjetskih veznjaka, tri je godine igrao i u madridskom Realu te osvojio nekoliko trofeja, potom je prešao u Arsenal za rekordnih 50 milijuna eura čime je postao i najskuplji njemački igrač u povijesti.
No, Mesut Özil je tek nekoliko godina kasnije spoznao kako skupo može biti kada se sportaš počne miješati u politiku. Pa čak i kada se radi o sasvim ispravnim povodima. S još nekoliko dobrih godina u nogama, Özil je na ledu iako se nogomet ipak igra, no on je “kod kuće” u Londonu i utakmice svojeg kluba Arsenala i dalje gleda na televiziji.
U Kini nepoželjan
Najprije se 2018. godine zajedno s reprezentativnim suigračem Ilkayem Gundoganom fotografirao s turskim predsjednikom Erdoğanom, i to uoči turskih parlamentarnih izbora. Fotografija je izazvala puno pozornosti što Özil vjerojatno nije očekivao, no već je tada Erdoğan bio “loša vijest” za Europu.
Drugi je put Özil dospio u medije zbog svojih objava na društvenim mrežama u prosincu prošle godine. Tada je na Twitteru pisao u korist Ujgura koji su u vrlo teškom položaju u kineskoj pokrajini Sinkiang. Ne propustivši pri tome kritizirati i arapske zemlje koje čine malo ili nimalo da bi zaštitile Ujgure iako su muslimani. Podrška u korist prava jedne etničke manjine nije ništa loše, no Mesut Özil otkrio je na samome sebi sve što nije znao o funkcioniranju današnjeg nogometa na najvišoj razini i politike koju vrhunski klubovi vode, a koja sve više zanemaruje opće vrijednosti.
Kada je Özil objavio svoj tvit, u Kini je odmah odlučeno da se neće prenositi dvije Arsenalove utakmice. Kada su prijenosi nastavljeni, komentatori tijekom prijenosa jednostavno nisu spominjali njegovo ime.
Nekadašnji njemački reprezentativac propustio je procijeniti (ili na to nije ni mislio) kako bi se to moglo odraziti na njegovu popularnost u Kini. Na tamošnjoj najvećoj društvenoj mreži Weibo imao je šest milijuna pratitelja, a njegov fan klub okupljao je 50.000 Kineza. Međutim, kada danas u Kini na internetskim pretraživačima pokušate pronaći nešto o Özilu, dobit ćete – poruku o grešci. Njegov je avatar maknut iz nogometnih igara koje se prodaju u Kini. Özila se ondje jednostavno briše. Nitko nije zabranio njegov profil na Weibu, no čini se da su nogometaševi prijatelji bili u pravu procijenivši da će objavom takvih postova u Kini postati i više nego nepoželjan i ondje sigurno nikada neće igrati.
Kako je u Sjedinjenim Državama i sport postao poprište gorkih političkih borbi, veliku priču o Mesutu Özilu objavio je i ugledni The New York Times. Teško je vjerovati da bi se inače takvo što dogodilo osim u doba Svjetskog prvenstva. Arsenal se, naime, kada je njegovo vodstvo vidjelo da bi u Kini moglo imati problema, ogradio od Özilovih stavova.
Nije pristao na manju plaću
No, američki novinari korektno izvješćuju kako je klub imao drukčije kriterije kada su drugi igrači u pitanju, odnosno druge zemlje. Pa se klub pridružio prosvjedu svojeg kapetana Pierre-Emericka Aubameyanga kada je na društvenim mrežama prosvjedovao protiv nasilja u Nigeriji. Kao što je podržao i pokret Black Lives Matter. Ali ne i Özila. Međutim, ni on sam nije baš pomogao da se situacija izgladi.
Iako je novi trener Mikel Arteta, koji je bio i Özilov suigrač, javno rekao da bi želio nastaviti raditi s njim jer je dobro igrao početkom godine, nije naišao na pravi odgovor. Naprotiv, kada je za pandemije klub tražio da igrači pristanu na smanjenje plaća, Özil je rekao – ne. I to je početak kraja. Kada je klub otpustio 55 zaposlenika, Özil je stao uz jednoga posebno, klupsku maskotu Jerryja Quya, vjerojatno tako “trolajući” klub. No on mu je znao uzvratiti – Özil više ne igra, nema transfera do siječnja, a i tada bit će upitno tko će s Nijemcem turskog porijekla htjeti riskirati.