Prošlo je točno mjesec dana od ipak senzacionalnog ustoličenja Roberta Prosinečkog na klupu Crvene zvezde. U tom razdoblju nebrojeno su puta pera s obje strane Dunava propitivala ulogu i značenje Robijeva odlaska u Beograd. Za jedne je hrabar, za druge luda guska koja će zalutati u magli zatrovanog srbijanskog nogometa. Za mnoge je on samo još jedan arkanovac i četnik. Za oko mi je zapeo tekst Slobodana Georgijeva u beogradskom tjedniku Vreme.
Žuti nije nikakav mirotvorac
"Dolazak Prosinečkog u Ulicu Ljutice Bogdana regionalni je sportsko-društveni događaj mjeseca, događaj koji ima više komentara i značenja nego posjet Borisa Tadića Vukovaru mjesec dana prije, čime se pokazuje u kojoj je mjeri nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Kroz 'slučaj Prosinečki', možda i pretjerano, prelama se više stvari: mogućnost normalne komunikacije između dviju država, potencijalno formiranje nekakve regionalne lige koja se ne bi igrala u bunkerima, mogućnost da Zvezda poslije godina posrtanja ponovno postane ona Zvezda iz 1991. godine."
Delije, navijači Crvene zvezde koji su se četiri godine divili Robertu Prosinečkom, a on bi svaki gol slavio upravo s njima nakon sprinta prema sjevernoj tribini, odmah su dali do znanja da ih je i te kako opteretio Robijev dolazak te su zdušno stali u obranu srpstva.
"Jedan je Robert Prosinečki, svi su ostali Hrvati".
U tom vremenskom vakuumu od mjesec dana Veselin Šljivančanin je pomilovan, na opravdani užas svih vukovarskih majki i za najstrožu osudu Haaškog suda, Srbi po prostorima bivše države uhićuju hrvatske branitelje koje terete za ratne zločine, a premijerka Kosor najavljuje kako će osobno nazvati predsjednika Borisa Tadića i prosvjedovati. I dalje su Hrvatska i Srbija u pravnom sporu, jedna drugu tuži za ratne zločine, no tragove prošlosti, koju nikako nemamo pravo zaboraviti, mnogi se trude promijeniti. Tako Uefa pokušava na mala vrata progurati ideju da Hrvatska i Srbija 2020. godine budu zajednički domaćini nogometnog Eura, a naši najugledniji gospodarstvenici sve više gledaju prema istoku tražeći nove poslovne partnere na teritoriju koji tržišno žele opasati. U blagdanskim danima i Severina Vučković zaljubila se u srbijanskog 'kralja bakra' Milana Popovića. I prije nego što se ljubav rascvala, a Robert Prosinečki održao prvi trening s 'crveno-bijelima', nazvao me jedan duhoviti prijatelj i pitao na koga bih se kladio da će dulje izdržati, Severinu i njezina tajkuna ili Prosinečkog na klupi Crvene zvezde. Na trenutak sam zastao, znajući kamo zapravo Robi odlazi, ali ipak vjerujem u njegovo nogometno znanje. Prosinečkog nikako ne bih poistovjetio s Georgeom Clooneyjem kao Mirotvorcem jer dobro poznajem njegovu apolitičnost. Njega jednostavno zanima samo nogomet, stoga ovaj Georgijevljev opis bolje pristaje Prosinečkom, iako je malo preeuforičan:
"Robert je imao dribling kao Messi, dugu loptu kao Cristiano Ronaldo, a precizan pas kao Xavi Hernandez."
No Prosinečki od danas mora zaboraviti 'kak je on rolal', pred sobom ima veliki i moćni Partizan koji je po svemu preuzeo ulogu što ju je Crvena zvezda imala u bivšoj državi. "Crno-bijeli" imaju najjaču momčad, iza sebe imaju i sudačku organizaciju te nekoliko svojih 'satelitskih klubova' kao saveznika. Podsjetilo me to na našu stvarnost i sve je isto: ono što je nekad bio Hajduk u Titovoj Jugi, danas je Dinamo.
Što ima Prosinečki? Ime kluba koji je bio europski prvak, neke sumnjive tipove iz novije srbijanske povijesti, naslijeđe Arkanove mafije. Ima jednu agresivnu navijačku skupinu kojoj je već pomalo dosadilo da ih Grobari zafrkavaju, nestrpljive klupske čelnike koji su bez problema potrošili dvije legende, Piksija Stojkovića i Pižona Petrovića, jer nisu pobijedili Partizan. Ima nogometno problematičan kadar, a sam će se suočiti s kompleksnim i zahtjevnim poslom u kojem se još nije okušao. Često se spominje problem njegovih radnih navika, bježanja od odlučivanja u "stani-pani" trenucima. Sada je prilika da sve to demantira. Da, Robi je zavrtio jedan veliki kotač na kojem je kuglica uglavnom birala crno. Nogomet zna, siguran sam da će Zvezda igrati šarmantno, no je li to dovoljno da se kuglica na kraju zaustavi na crvenom?
\"Crno-bijeli\" imaju najjaču momčad, iza sebe imaju i sudačku organizaciju te nekoliko svojih \'satelitskih klubova\' kao saveznika. Podsjetilo me to na našu stvarnost i sve je isto: ono što je nekad bio Hajduk u Titovoj Jugi, danas je Dinamo.\" Koja budalaština! Zna se tko je i kako najviše osvajao prvenstva bivše Juge. Hajduku je barem 5 ukradenih, a nikad nije imo povlastice, za razliku od srpskih klubova!