Raspad 'prstenove družine'

Raspala se "prstenova družina", skupina složnih, mladih trenera koja je hrvatsku reprezentaciju lansirala u svjetski vrh, ali i u velikom stilu uprskala u kvalifikacijama za SP 2010.

– S Robijem sam stalno u kontaktu, on još nije sve prelomio u sebi i odlučit će u ovih nekoliko dana. Mi nismo samo suradnici nego smo i veliki prijatelji i neka zna da, što god odlučio, ima i imat će apsolutnu potporu, ne samo moju nego i svih nas iz stožera – rekao je Bilić.

– Robiju želim mnogo sreće i uspjeha, ima moju maksimalnu potporu. Žuti je moj prijatelj, sjajan je čovjek, bio je vrhunski nogometaš i apsolutno sam uvjeren da će napraviti dobar posao – kazao je Nikola Jurčević.

Je li to dobar potez za početak njegove samostalne trenerske karijere?

– U nogometu je sve relativno, ono što je dobro za jednoga, ne mora biti dobro za drugoga! Zvezda je velik klub i velik izazov, u svakom slučaju, trebat će mu malo sreće da bude uspješan – dodao je Jurčević.

Omiljen među igračima

Koliko će Prosinečki nedostajati reprezentativnom stožeru?

– Žuti je omiljen i u stožeru i među igračima. Nema sumnje da će nam jako nedostajati – zaključio je Jurčević, koji već četiri godine sjedi uz Bilića.

Nema dvojbe da je utjecaj Prosinečkog na Bilića bio golem i da će izborniku nedostajati iskusno oko genija čija je lucidnost mnogo puta bila presudna u odlučujućim utakmicama.

Primjerice, pričalo se kako je upravo Robi na EP-u '08. godine vizionarski Biliću sugerirao da protiv Nijemaca stavi Rakitića, a ne Vukojevića. Bila je to najbolja i najzrelija utakmica ove generacije, u kojoj je svjetska nogometna velesila nokautirana u velikom stilu.

Istina, pričalo se i kako je Prosinečki Biliću sugerirao uvođenje Pokrivača na Wembleyju, što je rezultiralo katastrofom. No, ako je i bilo tako, opet govori o odnosima unutar stožera. Robijeva se uvijek slušala...

Stožer je monolitan

Premda se na svoj status nikada nije žalio, Robert Prosinečki u savezu je zaslužio biti više od običnog izbornikova pomoćnika, dobronamjernoga savjetnika, petoga u "ševi". I odjednom je shvatio da mu godine u "postavljanju čunjeva" prolaze uzalud, da je vrijeme za veći izazov. Šteta, jer stožer vatrenih doista je bio monolitan, složan i jedinstven. Ali, sreća za Robija, dočekao je svojih pet minuta.

Iskreno, začuđujuće kako u istoj misiji "tapšanje izbornika" funkcionira Nikola Jurčević, dokazano nadaren trener, ali pupčano vezan za Slavena Bilića. Zar se u Juri ugasila trenerska ambicija?