Iz utakmice u utakmicu mladi Zagorec oduševljava Dalmaciju, ali i cijelu Hrvatsku! Nadareni veznjak Splita, Marko Rog (19) i protiv Dinama iskazao je visoku klasu. "Dečec" je ljetos došao iz Nedeljanca, prvoga sela do Varaždina, nakon što je u Varteksu (Varaždinu) proveo devet godina igrajući u svim omladinskim uzrastima...
– Sve se tako brzo događa, kao da sanjam. Čim sam došao u Split, dobio sam priliku i dobrim sam je igrama iskoristio. Najvažnije mi je da u klubu vjeruju u mene, najbolje se snalazim u igri iza napadača, kao "polu-špica", tu imam najviše prostora – rekao nam je Rog nakon nedjeljnog ručka.
Nije prošao u Belupu
U Split vas je doveo sportski direktor Tonči Bašić, "snimio" vas je na juniorskoj utakmici Varaždin – Split (0:0). A je li bilo možda poziva iz Zagreba, iz Dinama?
– Tražili su me ljudi iz Lokomotive, ali iz Dinama nitko! No, tada je već sve bilo dogovoreno sa Splitom, održao sam riječ i zadovoljan sam.
Čudno zvuči podatak da niste igrali ni za jednu omladinsku selekciju Hrvatske? Kakvi vas to "slijepci" nisu primijetili?
– Ha, ne znam... Nedavno sam prvi put bio pozvan za mladu reprezentaciju (do 21. godine), prije toga sam bio na omladinskim kampovima pet regija, ali kad se stvarao reprezentativni popis, nikad me na njemu nije bilo. Neki varaždinski treneri znali su podići glas, ali njih se baš i nije pitalo...
Kako ste doživjeli izjavu Zdravka Mamića da bi vas već danas otkupio od Splita?
– Počašćen sam da me gospodin Mamić hvali. No, lijepo mi je u Splitu i ne razmišljam sad ni o kojem drugom klubu.
A za koga navijate?
– Real mi je najdraži, uzor mi je Zinedine Zidane, a od naših igrača Luka Modrić. Nadam se da ću Luku uskoro upoznati. Dječački mi je san bio igrati u Realu, ali to je još tako daleko – kaže Rog koji prošloga ljeta, zanimljivo, nije prošao na probi u Slavenu Belupu!
Potom ga je želio slovenski Zavrč, no sve je to bilo neozbiljno, na način "dođi pa ćemo vidjeti što će biti" i Rog je ostao doma. Pa otišao u Split. Na što se Zagorec najteže privikava u Dalmaciji?
Djevojke će pričekati
– Najteže je bilo odvojiti se od obitelji, ali odlučio sam baviti se nogometom i morao sam otići. Nažalost, Varaždin je sad nogometno "mrtav" grad, u kojem ima mnogo nadarenih dječaka, ali nema pravoga kluba. U Splitu mi je sve super, živim sam u stanu, gdjekad mi obitelj dođe u posjet...
Uživate li u ribi?
– Ne baš. Mogu je pojesti, ali meso je ipak moj prvi izbor, ha, ha...
Kako je ova nagla popularnost utjecala na vas?
– Pokušavam ostati čvrsto na zemlji. Iako, godi mi kad me ljudi prepoznaju i čestitaju mi na dobrim igrama.
A "napadaju" li vas i djevojke?
– Ha, ha, povremeno, ha, ha... Nemam stalnu djevojku, posvećen sam isključivo nogometu, za ostalo ima vremena.
Trebali biste u Londonu protiv Argentine debitirati za reprezentaciju Hrvatske! Kakvi se osjećaji u vama javljaju na spomen Londona i Argentine?
– Uh, sve mi to još zvuči pomalo nestvarno! Zahvalan sam klubu i suigračima, te izborniku koji me pozvao. Zaigram li, imat ću pozitivnu tremu, pokušat ću dati sve od sebe. I nije mi važno tko će biti s druge strane, čudesni Messi ili bilo tko drugi jer će mi biti najvažnije da igram za Hrvatsku! A dres s te utakmice zauvijek ću čuvati u ormaru – kaže Rog.