Rijetko tko se od europskih košarkaša tako brzo priviknuo na američku profesionalnu košarku kao što je to pošlo za rukom Dariju Šariću. A 22-godišnjem Šibenčaninu ide tako dobro da je i jedan od kandidata za NBA novaka godine.
Štoviše, ne budu li novinari izabrali Šarićeva ozlijeđenog suigrača Joela Embiida, jer on je po mnogima odigrao premalo utakmica (31), hrvatski reprezentativac bi uistinu mogao dobiti nagradu koju, doduše u neka teža vremena po Europljane, nisu uspjeli zavrijediti ni genijalci poput Dražena Petrovića i Tonija Kukoča, a koju je od europskih košarkaša dobio samo Španjolac Pau Gasol (2002.).
– Ako Joel bude uključen u izbor, onda je on prva opcija jer je igrao nevjerojatno, a ako ne bude, onda je tu nekoliko kandidata, a ja ću posljednji mjesec sezone pokušati dati sve od sebe. Ne opterećujem se nagradom, već želim završiti kvalitetno sezonu i što zadovoljniji otići na zasluženi odmor – kazao nam je Dario, košarkaš Philadelphije.
A da je zaslužio dug i kvalitetan odmor, potvrdit će i sljedeći podatak.
– Moji u klubu izračunali su da sam u godinu dana, od veljače do veljače, odigrao 145 utakmica, a uračunali su moje utakmice za Anadolu Efes, za hrvatsku reprezentaciju i potom za Sixerse. Prilično sam istrošen pa se nadam da ću naći snage za dobru završnicu osnovnog dijela NBA lige.
A odmarat će se najviše u svom Šibeniku gdje će se baviti i idejom izgradnje manje dvorane za vlastite potrebe.
Prošao kroz "rookie" zid
– Volio bih imati malu privatnu dvoranu, da mogu preko ljeta raditi na sebi, jer to čine svi NBA igrači koji drže do sebe. Želim da to bude moja mala radna oaza. Da u nju mogu doći kada hoću i izaći kada hoću, što u šibenskim školskim dvoranama ipak ne mogu jer u njima glavne termine dijele dva šibenska prvoligaša i nije lako naći termin za individualni rad.
Sretna okolnost je što će Dario ovo ljeto za sebe na raspolaganju imati čak tri mjeseca. A to će mu jako dobro doći nakon NBA sezone u kojoj bi, uz pregršt putovanja, mogao odigrati 82 utakmice.
– Zna se dogoditi da u istom tjednu igramo dvije utakmice u tri dana, a potom dvije utakmice zaredom i to jednu u gostima, a drugu doma. Kada nakon te posljednje utakmice izađem iz zrakoplova, osjetim umor kakav u prijašnjem dijelu karijere nikad nisam. Tada osjećam potrebu da me netko iznese.
Što onda čini da se što prije oporavi za sljedeći trening ili utakmicu?
– Ponajprije se dobro naspavam, no koristim i masaže, toplo-hladne bazene s puno nekih spravica s kojima se u Europi nisam susretao kao što je neki pištolj iz kojeg ti udaraju u mišić. Uostalom, mi u Sixersima imamo jedan od najboljih trening-centara u NBA ligi s tehnološki naprednim rješenjima kao što su traka za trčanje u bazenu ili bazen s umjetnim valovima. Imao je i moj Anadolu Efes svoj trening-centar, no to nije niti blizu ovome.
Za novake u NBA ligi kažu da sredinom sezone obično udare u “rookie wall”, no čini se da se Dario nije u taj zid zabio, nego je kroz njega prošao.
– U jednom trenutku jesam bio malo frustriran jer bih jedva dočekao novu utakmicu, a onda bih se razočarao što ne mogu dati sve od sebe. Još uvijek nisam zadovoljan s kolikim postotkom uspješnosti pogađam trice, no srećom me ovdje tjeraju da i dalje šutiram. Čak mi je trener rekao da svaku utakmicu moram puknuti pet trica pa ne osjećam pritisak kakav sam osjećao u Europi gdje je svaka utakmica na nož. Okolnost koja mi ide u prilog jest i to što sam ostao sam na svojoj poziciji.
A s onim što je pokazao u svojoj prvoj sezoni u potpunosti je opravdao strpljenje čelnika Philadelphia Sixersa. A oni nisu mogli dočekati da prođu njegove dvije sezone u turskom Efesu, a i pribojavali su se da ne ostane još jednu sezonu u Europi, što bi bio posve logičan ekonomski potez. Naime, u tom bi slučaju mladi Hrvat mogao pregovarati o svom prvom NBA ugovoru, puno višem od sadašnjeg koji mu je pripao po “rookie” skali za 12. mjesto na NBA draftu iz 2014. Srećom po Sixerse, Dario je pokazao da mu je važnija igra od novca.
– Nije mi ideja bila da tim potezom bilo kome što dokazujem, već da se držim vlastite ideje o postupnom napredovanju i kada sam procijenio da je trenutak za NBA košarku u mom životu, nisam razmišljao o ekonomskim aspektima tog poteza. Uostalom, to što ću sljedeće sezone imati manji ugovor no što bih ga imao da sam ostao još jednu godinu u Europi može mi se vratiti kroz prvi veliki ugovor kojeg mogu potpisati nakon tri NBA godine.
Takvu odluku podržavali su i njegovi roditelji koji su ga učili primarnim ljudskim vrijednostima ne gurajući pri tome novac u prvi plan. Dario je za njih jako vezan pa se s ocem Predragom čuje vrlo često nakon svojih utakmica, a najsretniji je kada mu u Philadelphiju dođe mama Veselinka kao što je to slučaj sada, kada je stigla s njegovom djevojkom Karlom.
– Super je kad te kod kuće čeka mamina večera, ali i kada nisi sam pa mi je tako jedno vrijeme ovdje bio i prijatelj iz Šibenika. Tada mi je puno ljepše jer mogu govoriti svojim jezikom. A bilo je dana kada sam bio sam-samcat pa sam najviše vremena provodio na playstationu ili bih izašao sa suigračima. Još otkako sam otišao iz Cibone u Tursku nedostaje mi moj dom, no takav je život nas profesionalnih sportaša.
Dario povremeno objeduje i u svom klubu.
– Imamo vrhunskog kuhara koji nam svaki dan spremi 4-5 jela jer u klubu provedemo i po šest sati.
Tata Predrag, košarkaš Šibenke iz njezinih najboljih dana, u Philadelphiji još nije bio.
– Ne vjerujem da će se to dogoditi ove sezone jer on je zauzet vođenjem prijevozničke tvrtke koja mu znači sve, a i nerado se vozi zrakoplovom. Doduše, ni meni nije svejedno kada se avion zatrese, a za sobom imam jako puno letova.
Razgovarali smo s njim po povratku iz Miamija.
– Mi u pravilu putujemo odmah iza utakmice, bilo da idemo u novi grad ili se vraćamo kući. Eto, ja sam po povratku iz Miamija u krevetu bio u četiri sata ujutro, pa sam spavao do 11 jer taj dan nismo imali trening, no ni to ponekad nije isključeno, pogotovo ako već sljedeću večer imamo utakmicu, onda napravimo “hodajuću” taktičku pripremu.
Možda ovdje kupim kuću
Dogodi li se i njemu isto ono što su nam u svojoj prvoj NBA sezoni znali govoriti Kukoč i Rađa, a to je da bi se probudili i u tom trenutku ne bi znali u kojem su gradu?
– Znam se probuditi i da 20 sekundi ne znam gdje sam, a kada je u pitanju kakva turneja po Zapadu, koja se sastoji od niza gostovanja, onda mi se zna dogoditi da zaboravim koja sam soba. Tada odem do recepcije i dam im karticu da mi oni to detektiraju.
Nažalost, Dario je po zemlji ove sezone na gostovanje išao samo jednom.
– Kada smo igrali s New York Knicksima, iz Philadelphije smo išli vlakom. Klub je tada zakupio vlak kojim smo došli do željezničke stanice koja je točno ispod Madison Square Gardena.
U New Yorku je donedavno živio Bojan Bogdanović, igrač s kojim dijeli lidersku ulogu u sastavu hrvatske reprezentacije.
– Kad god smo igrali jedni protiv drugih, nas dvojica bismo otišli na večeru i popričali par sati, a često se čujemo i telefonom pa sam mu požurio čestitati na sjajnoj partiji u Torontu i 27 postignutih koševa. Ponekad se čujem i s drugim našim NBA igračima, no najviše s Bojanom za kojeg mi je silno drago da je tako dobro krenuo u novoj momčadi.
A Dariju ide tako dobro da je sve više navijača Sixersa koji nose dres s njegovim imenom.
– Lijep je to osjećaj kada dođeš iz neke daleke zemlje, a ovdašnji ti ljudi pokazuju da cijene to što radiš. Lijepo je vidjeti kada tvoj dres nosi neki Amerikanac, no nije to nešto što mi stvara pritisak.
Zasad živi u stanu, a o kući će razmišljati naknadno.
– Zasad sam u iznajmljenom stanu, no već pomalo razmišljam o kupnji kuće, ali ne još sljedeće sezone, već kada osjetim da bih ovdje mogao ostati dulji niz godina. Tada bih se u to upustio. No, običaj je među NBA igračima da kupuju nekretnine jer to je isplativije nego plaćati stanarinu od koje ti na kraju ništa ne ostane, dok kuću i ako se odseliš, uvijek možeš prodati.
A selidbe su uvijek moguće jer samo najvećim NBA zvijezdama ne prijeti opasnost od razmjene.
– Čudno je kako to ovdje funkcionira i ti to ne možeš prevenirati. Ne dolazi do “tradea” samo kada te se klub želi riješiti nego i kada ti poraste vrijednost, kao što je Bojanu, pa za tebe mogu dobiti nešto vrijedno. Uvijek ti se može dogoditi da i kad misliš da si siguran negdje drugdje završiš, a ti jučer kupio kuću. Pogledajte samo slučaj dojučerašnjeg centra Sacramenta Cousinsa, daleko najboljeg igrača tog sastava.
S druge strane, NBA liga je u transportu puno komfornija liga od Eurolige.
– Mi kad idemo na put, ne prolazimo uobičajene aerodromske kontrole jer imamo svoj terminal ispred kojeg parkiramo automobil i uđemo u zrakoplov. Dakle, ako je let u 12.30, ja mogu doći u 12.26 i da još uvijek ne zakasnim. Osim toga, naš je zrakoplov puno luksuzniji od onih kakvima smo se vozili u Europi.
No, ima i u Europi stvari koje su Dariju draže od Amerike, pri čemu ne mislimo na Zagreb i Šibenik.
– Philadelphia je puno manji grad od Istanbula, u kojem sam živio protekle dvije sezone. I dok Istanbul ima više sadržaja pa mi je nekako i draži, ovdje puno brže dođem do željene lokacije. Kada sam u Istanbulu htio otići do centra u neki dobar restoran, trebalo bi mi i po 45 minuta pa bih izgubio volju, dok u Phillyju dođem za 7-10 minuta. Doduše, u golemom Istanbulu sam imao veći mir jer bi me na ondje kada izađem van rijetko tko prepoznao, dok to u Philadelphiji nije slučaj.
Ono što mu se, između ostalog, sviđa u Americi je i profesionalnost NBA novinara.
– Novinari ovdje imaju velika prava. Recimo, oni imaju pravo ući u svlačionicu 90 minuta prije početka utakmice i razgovarati sa svakim igračem. No, zato se za utakmice jako dobro pripremaju. Ako neki komentator tijekom prijenosa nešto želi reći o meni i mojoj igračkoj prošlosti, on se u danima prije utakmice kod mene raspita o svemu tome.
U Rockyjevu gradu
U duhu toga čuli smo da komentatori jako dobro izgovaraju njegovo prezime. Ne govore “Sarik”, što bi bilo u duhu engleskog jezika, a spominju i njegov nadimak “Šiši” koji je naslijedio od svog oca koji ima i istoimenu prijevozničku tvrtku.
– Objašnjavao sam im ja kako da to izgovaraju i sada to čine korektno.
Po napisima novinara koji prate Sixerse možemo primijetiti da ga zovu “Homie”, što je zavrijedio zahvaljujući svojoj socijalnoj snalažljivosti jer se vrlo brzo uklopio u momčad i novo okruženje.
– To bi bilo nešto poput prijatelja iz domovine, jako dobrog poznanika, ili nekoga tko se posve udomaćio u nekoj sredini.
A naš Dario ne samo da se u Philadelphiji udomaćio, nego je vrlo brzo postao i jedan od sportskih junaka grada.
– Za razliku od Istanbula gdje bi me rijetko tko prepoznao, jer grad je ogroman, a i ima nekoliko nogometnih i košarkaških klubova, ovdje mi se događa da se, kada izađem van, često moram slikati s ljudima.
No, nije to razlog zašto u Philadelphiji ne izlazi često.
– Kada dođem u svoj stan, onako umoran, vrlo često mi se dogodi da zaspim na kauču. Obišao sam glavne znamenitosti ovog grada, pa tako i Rockyjevu statuu i čuvene stepenice po kojima je trčao, no slobodno vrijeme ipak najčešće provodim u svom stanu - zaključio je ovu priču Dario.
postao je popularan bravo dario,nije lako uspjeti u phili