Negdašnji kapitalac hrvatske košarke danas lovi kapitalce. Marko Tomas (34), dugogodišnji reprezentativac i ponajbolji košarkaš svog naraštaja, strastveni je ribič, a taj svoj hobi najčešće konzumira na jezerima Čabraji i Rakitje.
Košarku još igra, a kada se od nje želi odmoriti, ili bilo čega drugoga što mu čini pritisak, onda ode u ribičiju. I tome je tako već godinama. Maltene od početka osnovne škole.
- Kada sam imao šest-sedam godina susjed, inače učitelj tjelesnog Petar Bačaj, poveo me sa sobom na pecanje i od tada u tome uživam. I predstavlja mi najbolji izbor za relaksaciju. Drugi je tenis i zato jedva čekam da se otvoren teniski tereni.
Ovih dana, na svom Facebook profilu, Marko se pohvalio s ulovljenim šaranom od 13 kilograma.
- Ja se bavim rekreacijskim ribolovom kojeg Englezi zovu "catch and release" što znači da se svaka riba po hvatanju pušta natrag u vodu. Ovo su mi prvi izlasci na vodu ove godine jer dosad nije bilo niti dopušteno ići u ribolov.
Zar ribiči sami po sebi nisu izolirani?
- Pa jesmo. Pozicije su takve da smo 20-30 metara jedan od drugoga, no volimo se družiti. No, ako se dogodi griz, onda moraš što prije doći do svog štapa.
S obzirom na svojih 201 centimetara visine, Marko u ovom sportu ima jednu biomehaničku prednost.
- Visok sam, imam duge poluge pa mogu baciti udicu daleko. Loviti se može od 15 do 150 metara od obale.
Kako je s opremom? Vjerojatno i u pecanju postoji brendirana oprema?
- Japanski proizvođači Shimano i Daiwa su najcjenjeniji proizvođači štapova i rola, oni su što i Mercedes i BMW u autoindustriji.
Marko je zasad usredotočen na jezera i rijeke.
- Na moru sam rijetko pecao jer valja poznavati teren a treba imati i čamac. I to me jako zanima, no pričekat ću da se košarkaški umirovim, a do tada ću s obale u šaranolov.
Podvodni ribolov nije probao.
- Nisam, a ne bih niti volio jer ne osjećam se dobro pod vodom. Nisam dobar ronilac pa to onda ne bi bio takav gušt.
Ima li još košarkaša koji se relaksiraju ribolovom?
- Znam da Marko Popović obožava ribolov na moru, a koliko se sjećam i Nikola Vujčić je strastveni ribolovac. Kada sam igrao za Real Madrid, na neko od akumulacijskih jezera znao sam otići s grčkim centrom Papadopoulosom.
A osim u velikom Realu, igrao je Marko još i za Fuenlabradu, Fenerbahče, Ankaru, Gaziantep, za Cedevitu i Cibonu, a donedavno je bio član banjalučkog ABA ligaša.
- Vrlo brzo nakon obustavljanja natjecanja, klub je s nama igračima raskinuo ugovore. Sve je to obavljeno elektronskom poštom, no ipak sam otišao i do Banja Luke da se iselim iz stana prije nego što se zatvore granice.
A vijest o obustavi natjecanja zatekla ga je u autobusu.
- Krenuli smo na utakmicu u Kopar, ali smo negdje oko Ljubljane saznali da se posljednje kolo otkazuje pa sam, po povratku, ostao u Zagrebu. Nakon toga sam otišao u Križevce, gdje su mi bili supruga i djeca i tu me je i zatekao onaj potres.
Lopte se još nije primio.
- No, zato sam skoro svaki dan trčao po šumi. Ima dosta godina karijere u nogama pa neću zaboraviti igrati košarku zbog koronavirusa, a sada mi je važnije da zadržim neku razinu kondicijske pripremljenosti.
No, zato njegov mlađi brat Luka trenira s loptom svaki dan.
- Sada će to moći činiti i u dvorani, a do sada je trenirao na betonskom igralištu kojeg je otac dao izgraditi u dvorištu obiteljske vikendice. Nije prošao dan a da on s ocem nije radio. Sada je prilika za mlade igrače da unaprijede svoju tehniku i ako neki od njih i za 10-15 posto digne bilo koji segment igre, to će biti puno.
S tog igrališta objavljen je i video u kojem tata Ante pogađa 44 slobodna bacanja zaredom. A takvo što danas može malo hrvatskih prvoligaških igrača.
- Pored nas trojice braće, Ivana, Luke i mene, otac je uvijek bio najpreciznija ruka u kući.
A kada to kaže igrač koji je, na Eurobasketu 2007. u Sevilli, tricom srušio svjetske prvake Španjolce, onda to ima težinu.
Kad već spominjemo to natjecanje, kažimo da je Marko bio najveći pehist od svih naših reprezentativaca i da je zbog ozljeda propustio čak četiri Eurobasketa. Ozlijedio se prije EP-a 2009. i za momčad koja je igrala četvrtfinale bio je karika koja nedostaje.
- Još bolja mi je bila 2011., tada sam u Feneru igrao jako dobro, da bih se ozlijedio u drugoj utakmici Eurobasketa protiv Makedonije. Bila je to velika ozljeda stražnje lože nakon čega sam završio na operaciji i nakon čega sam se počeo češće ozljeđivati.
Od reprezentacije se, kaže, oprostio s onom izgubljenom utakmicom od Rusa u osmini finala Eurobasketa 2017.
- Ja sam to u više navrata spominjao. Došlo je vrijeme da se okrene stranica, da se napravi nova selekcija. Ja bih pomogao da u nekoj kvalifikacijskoj utakmici pofali igrača, no vrijeme je za mlađe igrače.
Igrati namjerava još najmanje jednu sezonu.
- Nema smisla igrati u nedogled jer svake godine ugovori su sve manji. I ovo ću ljeti dobro razmisliti. Ako vidim da nema računice za mene, radije ću otići pomoći braći u Zabok, gdje je stariji brat Ivan trener, a mlađi brat Luka igrač. Gledajući šire, zanimala bi me opcija u blizini, kao što je ovo bilo s Laktašima koji su od Zagreba udaljeni sat i 45 minuta pristojne vožnje.
>>> Pogledajte povratak naših sportaša na treninge
Rekreacijski ribolov dakle,ribu mučiš pa ju vratiš u vodu.Bitno je da imaš sliku jadne ribe s kojom se možeš pohvaliti.Bijedno i bolesno,ako ju ne jedeš,ostavi ju na miru!