Tin Srbić postao je drugi hrvatski gimnastičar koji se može pohvaliti zlatnom medaljom na Europskom prvenstvu. Prvi je Marijo Možnik, današnji predsjednik Hrvatskoga gimnastičkog saveza. Obojica su osvojila zlatne medalje u vježbi na preči. Srbić je postao prvi hrvatski gimnastičar koji je osvojio tri medalje na europskim prvenstvima. Do ovog EP-a dvije medalje osvojio je samo Filip Ude.
– Jutro nakon osvojene medalje osjećam se jako dobro. Naspavan, odmoran, sretan – kaže Tin.
Je li se slavilo duboko u noć ili...?
– Svi mi koji smo iz naše delegacije ostali u Antalyi, otišli smo na finu večeru, trener Lucijan Krce je počastio. Sam je izabrao jedan od najljepših restorana u gradu. Navodno je tamo već bio i svidjela mu se hrana i atmosfera. Malo se pojelo, popilo, ništa spektakularno. A, da, imali smo sjajan pogled na zalazak sunca. Prava romantika. Poslije smo prošetali gradom – istaknuo je Tin.
Je li za to vrijeme zlatna medalja bila na sigurnom?
– Bila je u ruksaku, negdje u hotelu. Nisam je vadio nakon što sam je pospremio u torbu poslije proglašenja.
Imate europsko i svjetsko zlato, nedostaje još samo olimpijsko?
– Nemam ni jedan posto u mislima takav scenarij. Osvojiti medalju na Olimpijskim igrama i k tome još zlato izuzetno je teško. Ma, sam odlazak na Igre danas je postao znanstvena fantastika. Dakle, da bih razmišljao o bilo kakvoj medalji, moram se prvo plasirati tamo. Nadalje, ako se i plasiram, moram do Igara ostati bez ijedne ozljede. I onda na kraju trebam proći kvalifikacije i ući u finale da bih mogao razmišljati o toj zlatnoj medalji koja mi za sada nedostaje. Srećom, olimpijsku medalju, srebrnu, osvojio sam u Tokiju, tako da imam lijepu priču za unuke.
Već imate dojmljivu kolekciju medalja. Gdje ih držite?
– Sve medalje koje sam osvojio na svjetskim kupovima mama drži u jednoj kutiji, u mojoj sobi u Dubravi. Sve ove s velikih natjecanja držim u svom stanu, ali ih nisam objesio na zid. Čekam kad ću s nekim jednog dana uređivati stan da onda i one nađu svoje mjesto, na zidu ili negdje drugdje. Da ta osoba s kojom ću uređivati stan to ipak ljepše složi.
Sigurno je bilo puno SMS-ova nakon osvajanja europskog zlata. Tko je prvi čestitao?
– Iskreno, ne znam. Bilo je jako puno poruka, na neke nisam stigao ni odgovoriti. Zapravo, odgovorio sam samo mami, koja je napisala: "Bravo, kad si doma?" Ovaj put nisam joj rekao što treba napraviti za jelo, izbor sam prepustio njoj. Sigurno neće pogriješiti.
Bilo je i nekih poziva?
– Da, zvao me veslač Valent Sinković i Tigran Gorički, bivši vježbač, danas trener, koji je bio stručni sukomentator na HRT-u. Obojica su, naravno, čestitala, a Tigran mi je najavio ovu zlatnu medalju dan prije u poruci. U glasu sam mu osjetio da je jako sretan i ponosan. Inače, on je bio trener Mariju Možniku, s kojim je također došao do europskog naslova u vježbi na preči. Baš mi je drago što je prenosio finale. Valent me pitao jesam li slobodan u utorak ili srijedu da "bacimo" belu. Ja sam spreman, no pitanje je hoće li Valent uspjeti okupiti ostatak ekipe, Filipa Hrgovića i Gordana Giričeka. Već smo jednom kartali, želimo to ponoviti, ali nas je teško skupiti jer svatko ima svoje obaveze.
Kakve zasluge ima novootvoren gimnastički centar Lučko za ovu zlatnu medalju?
– Jako puno. Zbog promjena gimnastičkog pravilnika novu bi vježbu bilo nemoguće utrenirati u staroj dvorani Sokola. U Lučkom imam veliku sigurnost. Prvo sam pomislio kako taj centar u Lučkom nije za mene, nego za mlađe naraštaje, ali i meni je puno pomogao. Isto tako pomogla mi je kupnja preče Gymnova. Kupili smo i novu bijelu strunjaču za doskok kakva se koristi na natjecanjima. Cijeli sam život imao doskoke na plavu strunjaču pa kad bi se pojavila bijela, to bi bio mali šok za mene. Bijela strunjača širi pogled i ne znaš koliko je blizu dok ne napraviš saskok. Sada više nema takvih problema. Mjesec i pol sam se pripremao na toj spravi i strunjači i rezultati su itekako vidljivi – istaknuo je Srbić.
Nedavno ste potpisali sponzorski ugovor s jednom austrijskom tvrtkom. Vjerojatno se ni oni nisu nadali da će njihov logo na dresu odmah na prvom velikom natjecajnu donijeti zlatnu medalju.
– Dosta brzo sam opravdao njihovo ulaganje. Odmah su se javili i čestitali mi. Uskoro ću ići u Austriju da sve te ljude osobno upoznam.
Hoće li biti koji slobodan dan?
– Vjerojatno bi trener dao koji slobodan dan, ali poznavajući sebe, doći ću u dvoranu već danas navečer, čisto da vidim ekipu, da se malo razgibam. Nije sad ni vrijeme kad se uzima odmor, to dolazi u lipnju. Nije vrijeme za veliko opuštanje. Prvi sljedeći nastup imat ću na Svjetskom kupu u Osijeku i prije samog Svjetskog prvenstva još ću nastupiti na Svjetskom kupu u Parizu.
Kao veliki navijač Dinama kako komentirate dolazak Igora Bišćana?
– Sviđa mi se smjer u kojem je klub krenuo. Pravi dinamovci sada sjede na klupi i u Upravi.
Je li bilo slobodnih aktivnosti u Antalyi?
– Čak i da. Odlasci u grad, kupanje u bazenu, ispijanje kave na suncu – rekao je Srbić.
>> Europskog prvaka Srbića u Dubravi dočekala bakljada: "Ti si heroj ulice"
Njegovo prezime jasno kaže za koju bi zastavu trebao da nastupa