ZAGREB - Da sportska svestranost nije usnula ljepotica s početka prošlog stoljeća dokazuje Igor Boraska. Nesvakidašnjim podvigom, plasmanom na Zimske olimpijske igre u posadi boba četverosjeda, Splićanin je postao jedini hrvatski sportaš - a rijetko se neki živući može pronaći i u svijetu - koji će u karijeri upisati nastup na objema olimpijskim igrama, ljetnima i zimskima. Ne samo to, u Atlanti je kao član veslačkog osmerca osvojio broncu, onda se zaljubio u bob i - u veljači putuje u Salt Lake City.
- Nema panike, ostajem u veslanju. Malo sam ga sad zapustio, ali čim ova priča s bobom završi, počinju pripreme za Igre u Ateni 2004. - ne skriva ambicije Boraska, koji uza zanimanje vrhunskog sportaša u radnoj knjižici ima upisano i mjesto glavnog čovjeka Uniqa osiguranja u gradu pod Marjanom.
- Ma, čovječe, razapet sam na sve strane. Dani su prekratki za sve što moram i želim učiniti. Neću još dugo moći izdržati, a želim izboriti mjesto u olimpijskom čamcu. Bob će, dakle, morati ustranu, nadam se, ne zauvijek.
Priča o Splićanima koji su prvi put ugledali snijeg i led te izborili nastup na olimpijskim igrama već je ofucana, no Boraski je, kaže sam, dala dodatni motiv. Međutim, otkud trofejnom veslaču pomisao da se upusti u nešto tako zagonetno?
- Oduvijek sam volio vratolomije, adrenalin. Za studija u Americi iskušao sam sve moguće tobogane, rollercoasteri mi nisu mogli pobjeći. Šola (pilot boba, nap. a.) je to znao, prišao mi i rekao: Slušaj, postoji nešto još bolje, opasnije. Poslušao sam ga i sad smo postali olimpijci. Iako, diplomu bih dao svakome tko se ijednom spusti niz stazu.
Između veslanja i boba ne može se povući nikakav znak jednakosti.
- Momčadski duh i iskustvo iz osmerca pomogli su mi psihološki i u bobu, dali su mi sigurnost i samopouzdanje. Sve drugo potpuno je različito, veslanje je stvar izdržljivosti, u bobu prevladava eksplozivna snaga. Usporedbe radi, siguran sam, moji veslači bolje bi se snašli u bobu nego bobaši u čamcu. Jer, pravilni zamah veslima vježba se godinama, dok je tu eksplozivnu snagu mnogo lakše uvježbati.
Da može birati između zimske i ljetne olimpijske medalje, u koju bi upro prstom?
- Ha-ha! Paaa, uzeo bih zimsku, ako su istog sjaja. Ljetnu već imam, bilo bi to pravo ludilo.
A da je ponovo na početku - veslanje ili bob?
- Ipak veslanje, kao Dalmatincu mi je bliže. Možda bih izabrao i nešto treće, jer dobar sam u svim sportovima, posebno volim kuglanje i badminton.
Onda, na sljedeće Igre s badmintonskim reketom?
- Ne, ne bih imao šanse takvo što učiniti. Na žalost, u badmintonu su najbolji mali i lakši igrači, pa bih ja s 95 kilograma bio potpuni autsajder.
T. Ničota