Štimac: Kako su me izdali

Igor Štimac, ponukan posljednjim događajima oko mjesta predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, ispričao nam je svoju istinu o zbivanjima oko izbora. Štimac govori o tome zbog čega je odlučio krenuti u bitku za sam nogometni vrh Hrvatske, pa sve do odluke ministra Davorina Mlakara.

Tko sam ja

Volim nogomet poput mnogih. Imao sam sreću igrati ga i natjecati se s najboljima. Puno je divnih uspomena iz igračkih dana, sjećanja na velike pobjede, ali i na gorke poraze. Omladinski sam prvak svijeta iz Čilea 1987. godine, kup Jugoslavije s Hajdukom osvojio sam 1990. godine, prvak Hrvatske bio sam ‘92., ‘95, ‘04. i ‘05., osvojio sam kup Hrvatske ‘95. i ‘03., imam brončanu medalju sa Svjetskog prvenstva u Francuskoj ‘98. Imao sam čast biti sportski direktor i trener Hajduka, trener Cibalije i Zagreba, predsjednik Udruženja prvoligaša i dopredsjednik HNS-a. Bio sam kapetan Derby Countyja.

Zašto sam se odlučio krenuti u predsjedničku utrku

Ukupno četiri godine sudjelovao sam u radu Izvršnog odbora HNS-a i kroz to sam razdoblje shvatio i na mjestu se uvjerio u sve slabosti i loš rad predsjednika Vlatka Markovića. Otvoreno sam upozoravao na pogreške, nudio rješenja, zalagao se za ulaganja u razvoj HNL-a i u rad s mladima. No, sve je bilo uzalud... Jedina Markovićeva briga bila je i ostala A reprezentacija bez čijih rezultata Savez ne bi mogao opstati ovakvim načinom rada kakav Marković i kompanija primjenjuju. Sve ostalo im je nebitno. Javnost je često, pogotovo pojedini novinari, prizivala Zvonu Bobana da se uključi aktivnije, da se izjasni hoće li i kad zasukati rukave i preuzeti Savez. I ja sam se nadao da će se to dogoditi, ali godine su prolazile, a Boban je šutio... I zato samo odlučio krenuti u akciju.

>>> Cijelu istinu Igora Štimca možete pročitati u nedjeljnom broju Večernjeg lista!