Većina nogometaša koji svoj put vide samo i isključivo u sportu, pored treninga i utakmica, nemaju vremena za nešto drugo. Neki drugi poslovi, škole ili hobiji u tom slučaju padaju u drugi plan, ali postoje i oni koji su pokušali žonglirati sa životom i u svoj raspored 'utrpati' još nešto. Postoje i oni koji ne igraju samo nogomet, već su u duši umjetnici ili imaju ideju što će raditi nakon nogometne karijere. Mi smo odlučili provjeriti kako po tom pitanju stoje igrači Dinama i Rijeke, dva hrvatska kluba koja su u izravnoj borbi za trofeje ove sezone.
Kada se otvore popisi igrača, mnogo je tu imena, za mnoge nisu ni dostupne takve informacije, ali ono što se uspjelo izvući jest vrlo zanimljivo. Tako primjerice Josip Drmić koji je baš Rijeku zamijenio sa zagrebačkim kluba ima umjetničku crtu. U jednom intervjuu za Večernji list je rekao da je glazba ono na što troši slobodno vrijeme. Umjetničko ime mu je MAGI, ima nekoliko izdanih pjesama, a priznaje da ne zna pjevati pa je zato DJ. Osim glazbe, crta i radi skulpture.
- Crtanje sam volio još kao dijete. Crtam sve što mi dođe u glavu. Imam slike ljubavi, neke cure, kćerku od brata, nacrtao sam i MAGI... Možda jednom napravim i izložbu. Radim i skulpture od kamena, napravio sam anđela, zmaja... - govorio je tako Drmić koji je otkrio i neke tajne iz Dinamove svlačionice. Jeste li znali da je Bruno Petković zapravo talentirani tekstopisac? Za IN magazin je Drmić rekao:
- Krenuli smo Petković i ja kreirati jedan tekst. To je nevjerojatno kakve on tekstove piše. To je wow! Ne možete to ni zamisliti, to je strašno, ja sam htio njegov talent iskoristiti u tom mom segmentu, ali kako je nogomet, pa ovo pa ono, nismo došli do end producta.
No, Petko ima i druge talente, osim te umjetničke linije, dobar je i matematičar. Naime, išao je u Treću ekonomsku školu, a u jednom je intervjuu otkrio da je bio jako dobar u matematici, pogotovo u petom i šestom razredu. Išao je i na natjecanja, a fakultetsko obrazovanje na popisu je njegovih želja.
Fakultetske ambicije ispunio si je Tibor Halilović. On je prvostupnik novinarstva, tri je godine pohađao Fakultet političkih znanosti u Zagrebu.
– Bio sam uvijek dobar u školi i bilo mi je normalno da nastavim. Gledao sam što bih mogao kombinirati uz nogomet, razmišljao sam o ekonomiji, politologiji i novinarstvu. Sviđa mi se posao sportskog komentatora i novinara. Rekao sam si: ako ne uspijem s nogometom, opet imam neko iskustvo i to ću iskoristiti - rekao je jednom za VL.
Na fakultetu je upisao smjerove tisak i televizija.
– Svidjela mi se televizija. Svi su mi govorili da se tamo mora puno raditi, ali me zato i privlačila. Montirao sam priloge, volio sam te stvari iza kamere; režiju i montažu. To me baš zanimalo.
No, nemaju svi iste ambicije, recimo Fran Brodić više naginje poduzetništvu. Još 2021. godine govorio je kako je kupio apartmane na moru.
- U Bruggeu sam imao top ugovor i većinu tog novca uložio sam u apartmane. Neke sam prodao i zaradio, a trenutačno imam četiri apartmana na Plitvicama. Jasno, korona je poremetila posao, ali uvijek ima gostiju, puni smo od ožujka do studenog. O apartmanima brine moj otac - pričao je tada Brodić.
Zanimljivu priču ima i Marko Rog, koji da nije nogometaš, vjerojatno bi bio u poljoprivredi. Naime, Rogovi su tipična varaždinska obitelj, žive od uzgajanja zelja za kiseljenje. Marko je kao dječak preko tjedna radio s ocem u polju, a subotom i nedjeljom igrao utakmice.
Arijan Ademi više je za slatke stvari, ne kisele. Odrastao je na kolačima jer njegovi su slastičari. Imaju najstariju šibensku slastičarnicu "Calimero" s tradicijom dugom već 70 godina.
Ništa manje zanimljivo nije ni u svlačionici Rijeke. Ne lažu ljudi kada kažu - sto ljudi, sto čudi - pa tako i na Rujevici ima raznih priča, talenata, interesa.
Recimo Nediljko Labrović jest dobar vratar, ali poželi li u precizan napad, može biti alkar. On je rodom iz Glavica, sela kod Sinja.
- Što se alke tiče, nisam je gledao uživo, uglavnom pratim na TV-u, prevruće je u publici. Ispunjavam sve uvjete da budem alkar, ali ne privlači me to - rekao nam je jednom. Vratarska pozicija ipak je njegov pravi poziv.
- Oduvijek je to bila moja želja, privlačilo me to bacanje, to je moj poziv. U obitelji se nitko ne bavi nogometom, prvi sam krenuo u te vode.
Inače, i predsjednik Republike Hrvatske, Zoran Milanović također je iz Glavica.
Igrač koji spaja Rijeku i Dinamo je Emir Dilaver koji je Zagreb 2023. godine zamijenio Kvarnerom. On se svojim umijećem sam pohvalio.
- Znam raditi na miješalici i graditi. I kod sebe kod kuće puno toga sam radim, fugiram, slažem struju, bušim... Znao sam prije i zidati, penjati se na krov i raditi na njemu. Sebi sam doma sam složio cijelu kupaonu - rekao je.
Ako mu pak ikad zatreba partner za obrt, prvo se mora obratiti Marcu Pašaliću koji je i sam jedno vrijeme radio na baušteli.
- Morao sam ići na bauštelu jer nisam htio ići u školu. Otac je rekao da idem za učitelja tjelesnog, ali nije mi se svidjelo. Rekao mi je da onda ne sjedim doma, nego da radim. Brat i ja tako smo svaki dan išli na bauštelu. Posao je kretao od 8.30 sati, a radio sam ono što je ostalim dečkima bilo dodatno, što ne bi stigli. Uglavnom sam vadio i vozio beton na otpad. Kasnije sam i krečio. S obzirom na taj posao, trenirao sam navečer. Na trening juniora sam nekad išao i s ljestvama jer sam morao žuriti. Bilo je naporno, ali to je bilo jedno od najljepših perioda u mom životu. Skromno se živjelo, ali tada si najsretniji, ništa ti ne nedostaje.
Ipak, sam nam je priznao da nije nogometaš bio bi boksač.
- Da, vjerojatno bih se bavio boksom. Pratim borilačke sportove MMA, UFC, to mi je druga ljubav. Treniram boks kada sam u Njemačkoj, počeo sam s nekih 17 godina, trenira me prijatelj od oca.
Zanimljive želje ima i Franjo Ivanović koji kaže da je oduvijek htio biti nogometaš, ali...
- Da nisam u nogometu, bio bih automehaničar. To me oduvijek zanimalo, išao sam i tjedan dana na praksu preko škole pa sam tamo mijenjao gume i svašta nešto. Uvijek su me auti nekako zanimali. Inače volim igrati košarku, to mi je hobi, a razmišljam i da se počnem baviti ribolovom. Sviđa mi se to da sam sam, u miru, da razmišljam o nečem drugom, da imam neki balans.
Pored svega navedenog, postoje i oni kojima je ipak samo sport zapisan u zvijezdama. U toj skupini je Marko Pjaca. On dolazi iz sportske obitelji. S odličnim je uspjehom završio Sportsku gimnaziju u Zagrebu i želja mu je bila završiti Kineziološki fakultet, a uvijek je bio zaluđen sportom. Otac Željko bio je prvak u hrvanju, a kasnije i trener hrvatske reprezentacije, dok je majka Višnja u džudu bila druga u Jugoslaviji, a potom i hrvatska prvakinja.
Billy Joel bi posvetija Petkoviću pismu.