Osim što je poznat po tome da je jedini Splićanin s dva olimpijska zlata, naš proslavljeni vaterpolist Deni Lušić imao je i bogatu i zanimljivu karijeru, mogao bi se o njemu i film snimiti. Dok je bio mlađi, zvali su ga iz Jugoplastike da se posveti košarci, ali Mišo Asić, tadašnji trener POŠK-a, nije ga puštao jer je bio uvjeren da će u vaterpolu puno više postići. I bilo je tako, Deni se naosvajao medalja i trofeja, a na upit koji mu se od tih uspjeha posebno urezao u sjećanje, odgovorio je:
– Zlato s OI u Los Angelesu 1984. nezaboravno je zbog načina na koji smo ga osvojili. Odigrali smo sa SAD-om 5:5, pred prepunim tribinama, nakon čega su svi američki igrači, a i dobar dio publike, plakali, a nas 20-ak se radovalo, ludiralo i pjevalo.
Ako je teško osvojiti zlato, još teže ga je obraniti, a mi smo to uspjeli u Seulu 1988. tako da mi je i to zlato u srcu. Drago mi je i zlato s nezaboravnoga SP-a u Madridu 1986. koje smo osvojili nakon produžetaka i ukupno 58 minuta igre, a ja sam proglašen najboljim igračem SP-a.
Previše sam opterećivao srce
Kao igrač isticali ste se atletskom figurom, no poslije ste imali problema sa zdravljem. Kako to objasniti?
– Nisam doktor, pa ne znam to objasniti, ali kao laik mogu reći da sam previše opterećivao srce – nakon 23-godišnje profesionalne karijere – s agresivnim sportovima kao što su podvodni ribolov i ronjenje s perajama, nogomet, mali i veliki, košarka...
Pri tome nisam ništa bazično trenirao, nisam trčao, hodao, plivao, lagano radio u teretani, a i općenito se malo krećem jer sam previše u automobilu i na skuteru... Pa, kad tome dodam da u obitelji imam srčane bolesnike, onda je sve jasno.
Tino Vegar vam je bratić, jeste li ga vi zarazili vaterpolom?
– Stariji sam od njega pet godina, ali to nas nije sprečavalo da kao “dica s balunom” lupamo i razbijamo vrata po hodniku didina stana na Bačvicama. Često su stradavale vaze za cvijeće, stakla iznad vrata. I dok sam se ja bavio košarkom, Tino je prije mene ušao u vodu i počeo trenirati plivanje.
Kad me društvo iz škole povuklo u vaterpolo, i njemu je nakon nekog vremena dosadilo plivanje pa je i on prešao u vaterpolo jer je vidio da mi nakon treninga igramo i košarku i nogomet i da je sve to skupa puno zanimljivije nego plivati od zida do zida.
Lončar može na bilo kojoj poziciji
Svoj poredak vaterpolista u 2020. Deni je ovako obrazložio:
– Josipa Vrlića iznimno poštujem jer je imao trnovit put i morao se dokazivati u inozemstvu da bi poslije postao jedan od najboljih sidraša svijeta. Boje ga se svi braniči jer, kad on dobije loptu, to može završiti samo pogotkom, petercem ili isključenjem. Lončar je polivalentan igrač, može igrati na bilo kojoj poziciji. Iznimno je brz i daje golove koristeći se svim tehnikama – iza leđa, šraubu, vijak...
Bukić je brz kao strijela, izniman kontraš, golgeter, ima odličan pregled igre, dobro se snalazi u obrani. Joković je tvorac svih trofeja koje je Hrvatska osvojila u posljednjih 14 godina, izvanredan je plivač, jedan od najboljih ljevaka svijeta, topnik sa svih mogućih pozicija.
Fatović je odličan plivač, brz u reakciji, toliko brzo loptu vodi prema golu da golmani često ni ruke ne izvade iz vode. Garcia je igrač s visokim stupnjem sportske inteligencije, staložen i miran, neprelazan u obrani. Za sedmo mjesto mogli su konkurirati i Bušlje, Bijač, Popadić i mnogi drugi, a ja sam se odlučio za mladog Jadranova braniča Rinu Burića jer je talentiran, polivalentan igrač, u obrani borben, oštar i neprelazan.
1. Josip Vrlić (Mladost) 7
2. Luka Lončar (Jug AO) 6
3. Luka Bukić (Mladost) 5
4. Maro Joković (Brescia) 4
5. Loren Fatović (Jug AO) 3
6. Xavier Garcia (Jug AO) 2
7. Rino Burić (Jadran) 1
Deni Lušić rođen je 14. travnja 1962. u Splitu. Vaterpolom se počeo baviti u POŠK-u 1977., a karijeru je završio u Zadru 1999. godine. Jedini je splitski sportaš s dva olimpijska zlata. Osim toga, s reprezentacijom je osvojio svjetsko zlato (1986.), Svjetski kup (1987.), dva europska srebra (1985. i 1987.), ukupno devet trofeja s velikih natjecanja.
S POŠK-om je osvojio dva Kupa kupova, a s Pescarom još tri, dva kao igrač i jedan kao trener (1996.). U vitrini ima i dva Superkupa, jedan s POŠK-om, drugi s Pescarom. Igrao je još i u Arenzanu, Volturnu, Cataniji... Živi u Splitu i radi u Javnoj ustanovi Sportski objekti.
gdje .udala