Lemmy Krušić u FFC-u je gotovo od samih početaka, a borio se i za pojas prvaka. Sad je u novom stadiju života i karijere, kad treba krenuti prema novom napadu na titulu. U ovom razgovoru nam je ispričao što se događalo u njegovoj karijeri i životu u posljednje vrijeme, a otkrio nam je i svoju veliku želju. Do FFC ringa doći uz glazbu Motorheada.
Lemmyu će ovo biti drugi nastup u kratkom roku, nakon što je u Linzu, gradu gdje sada živi, savladao Dragana Pešića. No, period prije toga mu nije bio lak, a nakon dva poraza u nizu je čak izjavio da će završiti svoju MMA karijeru. Nakon toga su mu se neke stvari u životu ipak posložile te je Lemmy ponovno tamo gdje je najbolji i gdje ga fanovi vole vidjeti.
U Rijeci ga, na FFC 21 eventu, čeka Slobodan Maksimović i trebala bi to biti prava poslastica, budući da se međusobno sastaju dva borca iz samog vrha FFC-ove vrlo jake perolake kategorije. U međuvremenu, Lemmy je s nama porazgovarao o raznim stvarima, što se tiče karijere, ali i privatnog života.
Nakon poraza u Beču si spominjao umirovljenje iz sporta, koliko si zapravo bio ozbiljan u toj izjavi?
- Što se tiče mirovine, vrlo ozbiljno sam razmišljao o tome. Jednostavno, kad vidiš što sve ulažeš u svoju karijeru i koliko se toga moraš odreći da bi odradio dobre pripreme, dođe i to razmišljanje. Ponekad je vrlo teško biti borac, pa tad dođu i ti teški dani kad razmišljaš treba li to to sve.
Tad si zapravo prvi puta spojio dva poraza, sigurno nije nimalo dobar osjećaj, posebno protiv Schranza, gdje si bio favorit?
- Bilo je to teško vrijeme, ali izgubio sam od uistinu kvalitetnih boraca. Nisam mislio kako sam favorit protiv Schranza, ali možda se stvorio takav dojam jer mu je to bila prva FFC borba. Njegov skor je bio 20-9, moj je bio 16-3, tako da se vidjelo po tome da smo obojica iskusni. Da sam morao određivati, ne znam koga bih proglasio favoritom prije borbe. Pogodio me taj poraz i zbog toga što sam izgubio na način na koji jesam. Da sam se borio tri runde te na kraju izgubio, puno bi mi lakše bilo. No, ovako sam napravio veliku grešku i nisam uspio ništa pokazati. Sve je to škola za budućnost. Svi koji me poznaju, pa čak i oni koji ne toliko dobro, rekli su da u toj borbi ja nisam bio sav svoj. Bio je to težak period, bio sam bez posla, mijenjao sam državu u kojoj živim, trening partnere, žena mi je bila trudna. I nakon toga svega se teško boriti na tako visokom nivou. Osim toga, on se išao pripremati sa stvarno kvalitetnim ljudima, a ja sam imao dva čovjeka s kojima sam radio. Jednostavno, glava nije bila tamo gdje joj je mjesto.
Ipak, donio si odluku za ostanak, kako to? Je li bilo nagovaranja od strane obitelji ili nekoga iz FFC-a?
- Situacija je bila takva da sam imao jako puno ljudi oko sebe i onda odjednom više nikoga. Naravno, kad sam vidio da sam ostao sam, ipak sam uvidio neke stvari. Ne mogu se predati i otići kući kao popišan pas. Uzeo sam stvar u svoje ruke i počeo sam trenirati kao bik. Svaki dan na poslu sam razmišljao o svakom koraku svoje karijere, kako i što dalje. Tako je došlo do FFC eventa u Linzu, gradu u kojem živim. Bio sam gladan da zatvorim ljudima ustima i dokažem im da se "Lemmy The Dog" ne predaje. Zapravo, dokazivati se ne moram nikome. Borio sam se s najboljima i pobjeđivao ih, no i gubio od njih. Kao primjer ću navesti Aleksandra Rajačića, koji sad nastupa na Metamorisu. Borio sam se s Račićem, za kojeg sam uvjeren kako će sad uzeti M-1 titulu. Poraza od takvih boraca se nikad ne treba sramiti.
Prethodni nastup je bio protiv Dragana Pešića i došao si do ekspresne pobjede. Što imaš reći o toj borbi? Jeste li otišli nakon borbe na pivo, kao što je Pešićev običaj?
- Kao što sam gore spomenuo, bio sam gladan pobjede uz želju da nekim ljudima zatvorim usta. Žestoko sam trenirao dva puta dnevno. Između toga, radim u pošti i svaki dan prenesem oko deset tona kartonskih kutija. Tako da sam mentalno i fizički bio jako spreman. Tehniku sam isto unaprijedio, gdje sam neke segmente učinio stvarno dobrima. To se u borbi i pokazalo, išao sam na to da završim protivnika i u tome sam uspio. Pešića nakon borbe nisam vidio, pa nismo uspjeli otići na pivo nakon borbe, ali nema veze. Uskoro supruga i ja idemo do Banjaluke, pa ćemo popiti pivo kod njega. A i moramo "izudarati" neke ćevape.
Živiš i treniraš u Austriji. Ispričaj malo čitateljima koji ne znaju, kako je došlo do toga i koliko si zadovoljan životom u Austriji? Reci nešto o timu s kojim radiš.
- Živim u Linzu, u gornjoj Austriji, a tamo sam se preselio radi svoje žene. Treniram u više klubova i zadovoljan sam ljudima, koji su stvarno ok. Posebno treniram hrvanje, BJJ i stand up, a onda sve to sklapam s mojim trenerom i mislim da to dobro funkcionira. Jedino možda nedostaje malo više ozbiljnih ljudi, čiji su ciljevi slični mojima. Pa je ponekad malo teško nekoga navući da tako žestoko trenira, a u budućnosti namjeravam odlaziti na sparinge u Beč. Već sam se dogovorio s mojim hrvačkim trenerom, jer sparinzi s čečenskim borcima su nešto neopisivo. Ljudi idu potpuno do kraja, a što se tiče ljudskih osobina, izuzetno su prijazni i vrlo brzo te prihvate kao jednog od svojih.
Tvoja borba u Rijeci je jedna od zvučnijih, jer se boriš protiv Slobodana "Limpa" Maksimovića. Što misliš o njemu kao borcu i gdje bi ti mogao stvarati probleme?
- Nemam puno toga za reći o njemu, osim ono što svi znaju, a to je da je iskusan i čvrst borac. Zanimljivo je kako su neki borci koje je pobjeđivao zapravo bolji od onih od kojih je gubio. Znam da skida puno kilograma i sigurno će biti težak kao konj, haha. Meni je ovo vjerojatno zadnja borba do 66 kilograma, pošto inače imam oko 68. Njegova prednost je sigurno u visini, no ne znam koliko je radio na stand upu, vidjet ćemo što će se dogoditi. Ja uvijek optimalno gledam na borbu kao situaciju koja može otići u obje strane, ali vjerujem u sebe.
Gledao si vjerojatno njegovu borbu protiv Filipa Pejića, kako ti se činila? Kako komentiraš odluku poništavanja sudačke odluke?
- Iskreno, nisam gledao borbu, pa ne znam što reći na to. Neki kažu da je Filip trebao pobijediti, neki kažu da je Slobo. Ja nisam siguran, pa i da sam gledao teško da bih mogao presuditi. Kao što kaže Dana White, "Don't let it to the hands of the judges". Tako se dogodilo to što se dogodilo.
Može se očekivati prava parteraška bitka, no svaka borba kreće u stand upu, pa što možemo očekivati od tebe od prve sekunde borbe?
- Obojica smo nekako bolji u parteru, no što ja znam, vidjet ćemo sve tamo. U ovom sportu moraš se ponašati kao vođa i znati na svaku situaciju pravilno reagirati. Ja vidim neke rupe koje bih trebao pokušati iskoristiti. Hoću li u tome uspjeti, znat ćemo 27. studenog u Rijeci.
Sigurno i dalje razmišljaš o FFC pojasu i trećoj prilici za savladati Antuna Račića, misliš li da te pobjeda protiv Maksimovića dovodi blizu toga?
- Sve tu mi je pomalo smiješna situacija. Ne znam ima li u tome istine, ali neki su pisali kako je Račiću oduzet pojas jer je prešao u bantam kategoriji u M-1. Bila je također priča da su se Pejić i Maksimović trebali u Linzu boriti za pojas. Tako da je sad uistinu ne znam kakvo je stanje u ovoj kategoriji. Na press konferenciji u Linzu sam pitao gospodina Orsata Zovka hoće li se uvoditi bantam kategorija, odnosno do 61 kilogram, a on mi je rekao da se ozbiljno razmišlja o tome. U tom slučaju, mene zanima pojas u kategoriji do 61 kilogram, koja je moja kategorija, a ne u peru. I ako onda ponovno dođe situacija da se borim protiv Antuna Račića, opet ćemo se boriti. Nema veze, svaka borba je uvijek nešto novo, a ishoda uvijek mogu biti dva, možeš pobijediti ili izgubiti.
Dobio si ime po Lemmyju Kilmisteru iz Motorheada, jel' tako? Koliko je zapravo ta rockersko metalska strana odgoja utjecala na tvoj borilački put?
- Istina, tata mi je dao to ime. Ja slušam heavy metal i to me nikad nije sram priznati. Uz tu glazbu sam odrastao. Malo me nekad zaboli stomak što ne mogu u ring ući uz neke pjesme koje ja volim. Hvala Bogu, do sada nikad nisam morao ulaziti uz Pink ili Katy Perry, budući da ne znam što bi se tad dogodilo. Nekim ljudima to ne znači nešto, ali meni bi to sigurno bio dodatni "boost" i to je stvar koja borcu može jako puno pomoći. Zadnji put su mi stavili Era: Ameno, a ta pjesma mi je stvarno "do jaja". Cijeli sam se naježio, a u glavu mi je bila ludnica, no ostao sam tjelesno miran. Bilo je stvarno super i puno mi je značilo. Šteta da ne možemo ulaziti uz svoju pjesmu, sigurno bi to bila Overkill od Motorheada.
Spada li žestoka glazba i u tvoj način priprema za borbu? Što se sluša u svlačionici prije nego dođe vrijeme za izlazak u ring?
- Glazba je dio mog života. Slušam mp3 kad sam na poslu, dok vozim, a i prije mečeva. U svlačionici ovisi kako kad. U posljednje vrijeme najviše volim Amon Amarth, budući da se idem boriti, a tematika njihovih pjesama je baš u tom stilu. U ovom trenutku to bi sigurno bila njihova pjesma Death in Fire ili Overkill od Motorheada. Moram se u ovakvom trenucima malo povući, jer postanem uzbuđen i mogu puno pričati o tome. Ljudi koji to nisu slušali i koji nisu rasli uz te teške riffove vjerojatno ne znaju o čemu govorim i ne razumiju to. Ali, moji rockeri i heavy metalci sigurno znaju o čemu je riječ i u čemu je poanta.
Rijeke je rockerski grad, zato bi sigurno bilo sjajno doći do pobjede u njemu?
- Nikad nisam bio u Rijeci i drago mi je da se tamo borim. To će biti drugi put da se borim u Hrvatskoj, a već se osjećam kao kod kuće. Uostalom, moji korijeni dolaze otamo. Pobjeda će doći ako smo napravili dovoljno u pripremama te ako vjerujem u sebe. A ja mislim da jesmo, dok samopouzdanja sigurno ne nedostaje. Ne sumnjam da je tako i kod Slobodana, a to je znak da ćemo odraditi dobru borbu. Pozivam ljude da dođu, daju podršku borcima i bez obzira za koga navijaju da naprave pravu bombu od atmosfere. Te da se na kraju svi dobro "izmasiramo".
>> Fedor i dalje bez protivnika! Kohsaka se bori s Thompsonom