Nije prvi put da Dinamo pokušava dovesti Vahida Halilhodžića; kao igrač bio je više puta u pregovorima s plavima, a početkom osamdesetih u nekadašnjoj SN Reviji čak mu je izašla i slika u plavom dresu. No, izabrao je Francusku, a tijekom rata u BiH pukla je Vahidova ljubav s Hrvatima. U velikom intervjuu za BH dane 2002. opisao je sudjelovanje u obrani Mostara od napada JNA. Voljeni grad napustio je tri dana prije hrvatsko-muslimanskog sukoba.
– Dobio sam poruku da su u HVO-u smislili da me među prvima ubiju na Rondou (rotor u središtu Mostara, op.a.). Ćelo Topić kaže da nije upoznat s atentatom na mene, ni Jadranko Prlić, ni Neven Tomić. Sad nitko ništa ne zna, a opljačkali mi kuću i zapalili je.
Kasnije se pojavila priča i da je ranjen u ratu, ali objasnio je da se nehotice sam upucao 'škorpionom' u stražnjicu.
Izbjegavši u Pariz, Halilhodžić je tri godine teško živio, dok nije dobio posao u Casablanci. Rat je ostavio rane na duši, pa je imenovanje Ćire Blaževića za izbornika BiH nazvao sramotom, zbog Ćirinih političkih stavova prema BiH. No, kasnije mu je Vaha pružio podršku i ponudio pomoć.
ma šta ti znaš,suluda politika je bila tvog alije,HR je cjelo vrjeme pomagala muslimanima i za zahvalu smo dobili masakre naših u bugojnu i sl...