Već je pala i Španjolska, ali na playstationu

Zaboravite svaku nadu vi koji želite remetiti ritam naših gostiju, to je otprilike slogan četrdesetak zaštitara angažiranih iz Varšave, koji se brinu da našim igračima nitko ne smeta u kampu u Warki.

A Hrvatska je zakupila cijeli hotel, u Sielanku nitko ne ulazi, svih 55 soba uzeo je HNS. Da ne bi bilo zabune, hotel Sielanka ne pruža luksuz na kakav su navikle naše nogometne zvijezde. Sobe nisu dovoljno velike za dvojicu, ali našima ni ptičjeg mlijeka ne nedostaje. Za ukusnu hranu brine se kuhar Gorički, a ne nedostaje im ni zabave.

Luka igra uz Xavija

– Nemamo baš puno slobodnog vremena. Ja ga kratim igrajući biljar, stalni protivnik mi je Perišić. Zasad ga pobjeđujem – kaže Nikola Kalinić.

Našim je reprezentativcima na raspolaganju i bazen, neki kartaju, ali kako nema Ivice Olića, to se manje prakticira. Mlade generacije nose nove trendove, playstation je u modi. Da ne bi bilo zabune, igra se nogomet, navodno Hrvatska na playstationu redovito pobjeđuje Irsku, Italiju i Španjolsku, a netko je transferirao Luku Modrića u Barcelonu. Ide mu dobro u tandemu s Iniestom i Xavijem.

Doušnici javljaju da su zanimljivi košarkaški dvoboji između Mandžukića i Šimunića. Jedini susjedi našim igračima u Sielanki su konji. Elitni klub jahanja, koji se nalazi u sklopu kompleksa, nije prestao s radom, pa kad se Srna i društvo zavale u fotelje ispred hotela, onda gledaju kako konji preskaču prepone.

Vjerojatno će se netko od naših uskoro odvažiti i malo zajahati. Ipak, domaćini nastoje da konji puno ne smetaju našima, odmah nakon odrađenog treninga vode ih u štale.

Bilić je napravio najstroži reprezentativni režim u povijesti. U Sielanku je zabranjen ulazak svima, pa tako i ženama i djevojkama igrača. Nema rodbine, prijatelja, nema izlazaka. Hotel, šuma, trening i pokoja vožnja biciklom.

Provod u Warki je varka

U tom gradiću od 11 tisuća stanovnika postoji nekoliko kafića, Warka noću ne živi. Zapravo, ne živi ni danju. Cijeli život mjesta stane na veliki trg na kojem dokoni penzioneri razgovaraju na klupama. U cijelom gradu postoji nekoliko kafića, dva su na trgu, još dva u nekoliko ulica iza i to je sve. Pardon, ima i jedna pizzerija, jedan restoran u kojem se hrana, nakon narudžbe, čeka nekih sat i pol. Prijateljice noći koje se po Varšavi reklamiraju brošurama “zabij gol” u Warku ne dolaze.

Nema ih na prilazima glavom gradu Poljske, a u našem malenom Bilićevu logoru takva vrsta zabave strogo je zabranjena. Hrvatske zastave po trgovima, natpisi “Hrvati, dobro došli” posvuda su, ali to je sve. Bilo kakav provod u Warki zapravo je varka. Zasad je najveća zabava što smo konobaricu Magdu naučili kako se priprema espresso. Jedinu mogućnost nekog provoda nudi gostovanje cirkusa. Ali, i on će u Warki biti samo jedan dan.