Velimir Zajec (55) na određeni je način zaštitni znak Dinama. I danas kada više nije u klubu, Zeko je bio i ostao legenda. Kao igrač bio je sjajan, ne samo korektor braničima, već je bio sjajan tehničar. Oni koji ga se sjećaju ne mogu zaboraviti njegova iznošenja lopte, elegantne slalome poput Ivice Kostelića kroz suparničke igrače.
K tomu, bio je rođeni pobjednik. I danas kada se nađete s njim na haklu napravit će sve da vas pobijedi, neće imati milosti ni prema svojim najbližima. Kao vođa nametnuo se velikoj plavoj generaciji 1982. godine. Njegovi suigrači znali su nam reći da nije bio samo veliki kapetan nego i pravi šef svlačionice, mnogo više od produljene ruke trenera. Kažu da je znao zalijepiti i pljusku suigraču koji nije na terenu radio ono što se od njega tražilo. Držao je tu momčad na okupu i izvan terena, znalo se za njihova druženja u Karaki.
Zeko je bio i reprezentativac bivše države, bio je i kapetan, i tu je doživio najveću sportsku nepravdu – na Svjetskom prvenstvu 1982. sudac Henning Lund-Sörensen start Zajeca nad Miguelom Alonsom (Xabijevim ocem) više od metar izvan kaznenog prostora označio je kao jedanaesterac.
Zajec je nakon igračke karijere ostao u nogometu, u Dinamu je bio direktor, sportski direktor i trener. Jedini je naš trener koji je vodio engleski premijerligaški klub (Portsmouth).
Bio je i igrač grčkog Panathinaikosa, njegov sportski direktor i trener, gdje je ostavio dubok trag.
Trenutačno je bez nogometnog angažmana, živi između Zagreba, svog imanja u Draganiću, Atene, Londona i SAD-a.