Legendarni švedski nogometaš Zlatan Ibrahimović za vikend je najdražem stadionu San Siru objavio kako se oprašta od AC Milana i nogometne karijere. Karizmatični Ibra često je znao privući pažnju javnosti svojim izjavama i potezima, a u nedjelju se moglo vidjeti kako je ipak samo čovjek pa je pokazao puno emocija prilikom oproštajnog govora.
Suze na njegovom licu, ali i licima njegovih suigrača i navijača Milana obilježili su oproštaj od ove istinske nogometne legende. Iako sada uživa u luksuznom životu, u djetinjstvu je živio jako teško. Otac Šefik je musliman iz Bosne, majka Jurka katolkinja iz Hrvatske, dok je on rođen u Švedskoj. Odrastao je u Rosengardu, predgrađu Malmöa, kvartu u kojem je svoj dom pronašlo puno imigranata i tamo je bilo vrlo nesigurno živjeti.
Njegov su život obilježila i ružna iskustva, a jedno od najgorih iskustava za Zlatana bila je smrt njegova brata Sapka. Zlatan je teško podnio bratovu smrt jer su bili jako povezani. Sapko Ibrahimović preminuo je 2014. u 41. godini, nakon duge bolesti o kojoj se u javnosti nije puno znalo. Zlatan se preminulog brata prisjetio i u govoru kad je iste godine osvojio titulu igrača godine u Švedskoj.
- Još živim svoj dječački san kad je riječ o nogometu. Sve ove nagrade koje sam dobio dokazuju da sam napravio nešto dobro i da sam dobar u onome što radim. No, ovo je zasjenjeno onim što se dogodilo Klasu i Pontusu. Imao sam brata koji je preminuo u sličnim okolnostima. Postoji život, osim ovog nogometnog, koji je puno važniji. Neka počivaju u miru - poručio je Ibrahimović.
Igrači koje je spomenuo su Klas Ingesson koji je preminuo od raka, te Pontus Segerström koji je imao tumor na mozgu. Jednom je progovorio i o svom ocu Refiku s kojim dugo vremena nije pričao pa je na leđima nosio samo ime - Zlatan.
VEZANI ČLANCI:
- Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na pogreb. Ali kad je umro moj brat Sapko od leukemije, išao sam. Brat me očekivao, izdahnuo je ispred mene. Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam' - otkrio je jedan od najboljih napadača svih vremena.
Teško djetinjstvo je bilo kratko. Uostalom, bio je u Švedskoj, ne u Zavidovićima. Dijete to ni ne osjeti. Dvadesete, tridesete, uživao je u bogatstvu i slavi.