Netko bi na mjestu Ratka Rudića (62), izbornika naših zlatnih vaterpolista, bio ovih dana pijan od sreće. Za čovjeka koji je kao igrač i trener osvojio sve što se moglo osvojiti zagrebačko euro-zlato samo je jedna medalja. Ali srcu posebno draga. Kao i čestitke koje stižu...
– Iznenadile su me brojne čestitke od ljudi koje uopće ne poznajem, pa ne znam ni komu odgovaram! Ali drago mi je da mi mnogi sad imaju potrebu čestitati.
Obično ste prije utakmice namršteni, a sad vas je kamera ulovila ozarena lica. Zbog ambijenta ili ste znali što će se dogoditi?
– Kad počne turnir onda sam nervozan, bilo je tako i ovaj put, na početku puno zahtijevam od sebe i igrača. Prolazili smo teške dane kad smo izgubili od Crne Gore. No, kako turnir ide prema kraju tako se i ja počinjem opuštati.
Zašto smo sada bili najbolji, a ne recimo lani na Svjetskom prvenstvu u Rimu?
– Nedostajalo nam je tada puno igrača, Joković je bio bolestan, imali smo problem lijeve strane. A uz to smo nakon OI u Pekingu započeli ciklus s novom momčadi, a prva je godina najteža.
Životno djelo je ostvareno
Na pola ste ciklusa do Londona, kakvi ćemo biti na Olimpijskim igrama?
– Najbolji! I nije bitno hoćemo li biti mladi, stari, u najboljim godinama... Bitno je samo da igraju najbolji, zapravo ne najbolji, već karakterno i mentalno najčvršći igrači koji se mogu suočiti sa svakim izazovom. Uvijek govorim da se medalje osvajaju na pripremama.
Znači da u pripremama za Igre u Londonu možemo očekivati remek-djelo. Imate li već plan?
– Imam samo plan želja. Prvo se trebamo kvalificirati, čeka nas SP u Šangaju, Svjetska liga i u toj prvoj godini pripreme moramo stvoriti sve uvjete da u Londonu budemo najbolji.
Bi li olimpijsko zlato s Hrvatskom 2012. bilo vaše životno djelo?
– Sva svoja životna djela ja sam već ostvario, mogu ih samo ponavljati. Naravno, to bi me zlato jako razveselilo. Mogu samo još kao neostvareni san poželjeti da se vaterpolo popne u popularnosti stubu više.
Dupini su na EP-u postali miljenici nacije, kako to zadržati?
– Nisam čovjek koji će dati na to pravi odgovor. Trebamo stručnjake koji znaju plasirati proizvod na tržište. Ali prije svega je šteta da takve stručnjake nemaju Europska i Svjetska plivačka organizacija. Ponekad sam razmišljao da nešto na tom području učinim, ali problem je što u vaterpolu najveći stručnjaci ne mogu doći do izražaja, što je sve povezano s nekim čudnim sferama utjecaja. A ja nisam voljan ući u nešto gdje bih morao prihvatiti pogrešno razmišljanje. Imam svoj posao u kojem uživam, zašto bih išao tamo gdje će mi nametati stavove!
Rukometni vuk Heiner Brandt obrijao je slavni brk kad je Nijemcima donio naslov prvaka svijeta, biste li vi to učinili za olimpijsko zlato?
– Ni zbog čega ga ne bih obrijao, niti bih zbog sportskog rezultata učinio nešto slično, poput brijanja glave. Jedino pristajem skočiti u vodu kad osvojim zlato.
A hoćete li opet na OI igračima dati da puste brkove?
– Hoću, ako će htjeti. Ma nije to bio problem u Pekingu, već činjenica da nam se dogodio sindrom samozadovoljstva. I kao igraču mi se to znalo dogoditi. Igrač se uspava pobjedama, nije dovoljno ljutit, nabrušen na borbu. I zato sam i rekao da je krah u Pekingu moja najveća odgovornost, vrlo teško sam to prebolio.
Imali ste veliku oporbu kad ste se vraćali u Hrvatsku, neki su rekli da ste prestar.
– Tako je to u našem poslu, svi bi željeli biti izbornici, a neki bi ljudi voljeli i progurati novog izbornika iz raznih razloga. Tada sam prekinuo ugovor s Amerikancima koji je trajao još četiri godine, ali došao sam zbog zanimljivog projekta koji sada živi. Prestao sam se kroz karijeru obazirati na negativne reakcije.
Nakon OI? Vidjet ću...
Ostajete li nakon OI?
– Ne želim o tome razmišljati. Razmišljam samo do kraja ciklusa. Bude li dovoljno energije za dalje, zašto ne! Za sada imam još dovoljno energije.
Mislite li da dobro radimo u sportu? Je li nam problem samo oskudica ili ima i lošeg rada.
– Moramo nešto napraviti sa Zakonom o sportu koji nije riješio kriterije financiranja. Čak zaostajemo za susjedima u vrednovanju sportskih rezultata. Nije stvar samo u nagrađivanju sportaša, nego tako motivirate roditelje da šalju djecu u sport. Zanemaruje se da kroz sport mičemo djecu od loših stvari. Eto, ja surađujem s Kineziološkim fakultetom na projektima koji će našim trenerima biti sjajan servis po pitanju načina rada, kontrola, testiranja...
Okrećete se znanosti?
– Fakultet je prvi put na EP-u analizirao igru, utakmice. Nešto slično radili smo u Italiji dok sam bio izbornik. Rezultati tog projekta poslužit će nam za pripremu nastupa na OI, to neće svi imati!
Imate li vremena za slikanje?
– Nažalost, u posljednje sam ga vrijeme zapustio. Ali sad ću naći vremena.
To je jedino na što pristajem kad slavim zlato. Ovaj put sam se pripremio, mobitel sam izvadio iz džepa!
Nova Jugoslavija ne bi bila bolja od nas, Srbije ili C. Gore
Imate velike igrače, ali nekog biste možda uzeli iz drugih reprezentacija.
– Ne gledam na taj način. Treba imati najbolju koncepciju, a igrači se moraju uklopiti u nju. Dobro smo pokriveni na svim pozicijama.
Vanja Udovičić i Mladost?
– Volio bih da dođe, veliko je bogatstvo imati takvog igrača, i za EP je on bio velika vrijednost. Mladim igračima takav majstor izvrsno dođe.
Često se po forumima među navijačima sastavlja idealna vaterpolska postava igrača iz zemalja bivše države, koju ste i sami vodili, uz zaključak: bila bi nepobjediva!
– To je potpuna zabluda! Reprezentacija bi bila jaka, ali ništa joj to ne bi značilo. Razlazom je došlo do formiranja novih reprezentacija koje imaju nešto zajedničko u sustavu rada, ali sad se već podosta i razlikujemo. Ne zaboravite, SFRJ nikad nije bila europski prvak (1991. je bila, ali bez Hrvata), a to je uspjelo i Srbiji i Crnoj Gori i Hrvatskoj.
Moraju proći sve razrede
Mladi ili iskusni treneri, rasprava je koja se vodila ovog ljeta.
– I ja sam bio mlad trener, ali sam tada jako puno kontaktirao s iskusnim trenerima, tražio mišljenje. Učio sam od Bate Orlića, Aleksandra Seiferta. Iskusni treneri pomogli su mi ne samo u stručnom pogledu nego i u tome kako da vodim reprezentaciju. Nemam ništa protiv mladih trenera, ali oni moraju imati jak tim i nekoga iskusnog uza sebe. Ja sam prošao sve razrede, vodio sam prvo klince od 10-12 godina, pa kadete, juniore i na kraju seniore.
Odgovor Vrdoljaku:
– Ima potpuno krive informacije kad kaže da samo pet zemalja igra vaterpolo. U svijetu je devet jakih reprezentacija, nije nam lakše nego rukometašima ili košarkašima.
O krizi u državi:
Jako me pogađa. Kad bih imao rješenje, otišao bih u politiku, ali nemam. U sportu ima novca, ali je pogrešno raspoređen.
O karijeri:
Kad sam postao trener, presjekao sam sve niti s igračkim danima. Bio sam veliki igrač, ali nisam to zloupotrijebio.
Ha, ha, dobro je reka jugofilima - ne mere nikad juga sa porobljenim narodima bit ka nove slobodne države.