Dok Daily News iz Los Angelesa donosi afirmativan članak o Hrvatskoj i mogućnostima ljetovanja u našoj zemlji, ne zaboravljajući istaknuti u tekstu da su nas nakon proglašenja neovisnosti napali Srbi te da je srpska strana devedesetih godina granatirala Dubrovnik koji je pod zaštitom Unesca, iz istog kalifornijskog grada zaredale su optužbe na račun gostovanja pjevača Marka Perkovića Thompsona u Americi od 2. do 18. studenoga.
Centar Simon Wiesenthal iz Los Angelesa i njegove podružnice optužuju Thompsona za govor mržnje, za pjesme koje indoktriniraju mlade, a unatoč tome što je pjevač opovrgnuo da je njegova pjesma „Jasenovac i Gradiška Stara” himna koncentracijskih logora NDH, oni njome plaše židovsku zajednicu po Americi i alarmiraju američku javnost. Ovo je četvrta Thompsonova turneja po Americi i Kanadi i nikada do sada nije pobudila tolike kontroverze i interes medija.
I televizijska postaja Fox snimila je prilog o dolasku „nacističkog rockera“, kako su nazvali hrvatskog pjevača. Na te su komentare reagirali Hrvati u Americi zasipajući pismima medije i Centar Simon Wiesenthal u New Yorku. To su pripadnici druge, treće, pa i četvrte generacije koji žive u zapadnoj demokraciji pa pitaju kako je moguće glazbenika, čije su pjesme nastale kao reakcija na srpsku agresiju na Hrvatsku te govore o ljubavi prema katoličkoj vjeri i domovini, optuživati za fašizam?
Iseljenici upozoravaju da nije primjereno desetke tisuća ljudi na Thompsonovu koncertu u Zagrebu prozivati kao fašiste ako se među njima našlo nekoliko mladih neprimjerena ponašanja s još neprimjerenijim simbolima. Podsjećaju na svjedočenje šefa KOS-a na Haaškom suđenju Miloševiću, kad je potvrđeno da je tijekom 1990. i 1991. jugoslavenska vojna tajna služba postavila bombe na židovsko groblje i ured Židovske općine u Zagrebu. Hrvatska je država zbog toga prozivana širom svijeta i nitko se nije ispričao kad se doznala istina o podmetanjima srpske strane.
Iseljenici u demantijima navode kako u Americi u tajnosti ili pod krinkom drugih organizacija djeluju rasistička udruženja i klubovi poput Ku-Klux-Klana koji su neusporedivo brojniji i organiziraniji od nekoliko mladića u Zagrebu s, ističu, doista osuđujućim simbolima, pa ipak nemaju gotovo nikakvu američku ni svjetsku medijsku pozornost već se smatraju marginalcima bez posebna utjecaja.
Thompsonove pjesme, potvrdio je fra Nikola Pašalić, prevedene su na engleski, uz ostalo i na zahtjev newyorške nadbiskupije jer će se koncerti održati u Hrvatskom centru koji su iseljenici sagradili ispod crkve sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. Oni koji shvaćaju da u cijeloj priči Thompson služi samo kao “crvena krpa“ kojom srpski krugovi u Americi preko židovskih organizacija mašu da bi skrenuli pozornost s hrvatskih uspjeha u turizmu i diplomaciji o kojima su se raspisali američki mediji hvaleći našu zemlju kao turistički biser u Europi te kao novu članicu Vijeća sigurnosti, jasno iščitavaju i druge važne detalje.
Američki Židovi traže povrat imovine u Hrvatskoj i na to imaju pravo, ali to ne može riješiti Thompson nego predsjednik države ili premijer s kojima se redovito sastaju u New Yorku. Kad prelazi granicu Hrvatske s putovnicom u kojoj je odobrena američka viza, Thompsonovi koncerti nisu samo njegova privatna priča jer se preko njega u medijima pokušava narušiti ugled naše zemlje.
U obrani ili predstavljanju istine američkoj javnosti i centrima Simon Wiesenthal, tada ne može sudjelovati isključivo hrvatska iseljenička zajednica ili hrvatski svećenici u Americi nego se u to prema opisu radnih dužnosti moraju uključiti i hrvatska diplomacija i saborski predstavnici dijaspore. Prvi su zauzeti lobiranjem za HDZ po hrvatskim zajednicama u Americi, a za druge Sabor je raspušten!!!